Postoje ljudi, kroz koje zavoliš, čak i neke nezanimljive stvari. Zamisli kada zavoliš dosadni školski predmet, samo zato jer ga predaje izvanredna osoba. Profa, zvali smo ga Profa. Bilo mu je to ime i prezime, i s generacije na generaciju
Saloni za uljepšavanje su prave riznice tajni ozlojađenih žena. Samo na takvim mjestima, zrak se pretvori u indigo papir, pa preslika čemer i gnjev nesretne žene, iako ona po svaku cijenu pokušava uvjeriti nas, da sretna je. Muž je napustio
Zadnjih dana, samo nam on iskače iz televizora. On i onaj mali okrugli, sa stotinu pipaka iz njega, što podsjeća kažu na krunu, i zbog toga ga nazvaše Korona. Dakle, ovom drugom znamo ime, od postanka do danas, skoro pa
Postoje ljudi, koji sive dane, oboje u plavo. I to, onim najljepšim nebesko plavim začine dan, i poput čarobnog štapića, sivilo pretvore u prašinu. Jedna od takvih je tetka Mima. Tetkom smo je zvali, i mi, kojima nije bila tetka
"I skini paučinu s očiju, videćeš prizore potresne, videćeš nesreće i bolesne...", pjevao je Bora Čorba, a mi "padali u bandak", u Šantičevoj, u Disku 088, čini mi se i ne tako davno. Iako, bilo je davno, godine se nanizale,
Ovo je priča o besmislu ljutnje i gnjeva, kojem dajemo smisao. A taj za nas, zamagljenim očima posmatran smisao, poslije postane besmisao, opasniji od bilo kojeg virusa na svijetu. Ovo je priča o jednom Dini. Sasvim običnom čovjeku, kakvih na
Te godine, zimsko jutro nas je počastilo najdebljim pokrivačem od snijega, što pamtio je naš Grad. Prije toga smo godinama čekali da snijega napada dovoljno, kako bi što prije napravili Snješka Bijelića, stavili mu mrkvu kao nos, i dva komadića
U agenciji za nekretnine, nakon što sam im dao punomoć za prodaju kuće u kojoj sam se rodio, i gomilu papira o vlasništvu jedan kroz jedan, nisu mi rekli, da kada kuća se proda, uz nju kupac dobije moju dušu
Spakirali su najnužnije stvari, nešto ušteđevine i snagu najsnažnijeg gladijatora, da ako bude trebalo i životom plate cijenu, samo da im djeca odrastaju u nekom boljem i mirnijem svijetu. Njihova djeca, baš kao moje i tvoje dijete, imaju pravo na
Onako sklupčana od bolesti izmorena, sjedila je promrzla pod bolničkom dekom, i umornom ali odlučnom rukom, pisala, kritizirala i prozivala odgovorne, zbog hladnih soba i lošeg ili nikakvog grijanja u kliničkoj bolnici na Bijelom Brijegu u Mostaru. Bila je tada
U ormaru, na srednjoj polici, u našem malom stanu, još uvijek uredno složen tvoj najdraži džemper. I sada kada ga rukom dotaknem, miriše mi na tvoj parfem, i na tvoju dobru dušu. I sve osluškujem, i zamišljam kako zoveš me,
"Sitne eure stavi u džep, da imaš za klozeta i za nešto popiti gdje vam bude autobus stajao. Nemoj da ne pojedeš ono što ti je majka spakovala za puta. I slušaj me sad, ti radi da sebi imaš, nemoj