Home / Uspješni Mostarci / Mostarac u velikom Arsenalu

Mostarac u velikom Arsenalu

Boro Primorac rođen je u Mostaru 5.12.1954.
Još dok je išao u školu počeo je igrati u Veležu.
Trenutno je pomoćni trener u londonskom Arsenalu, te zamjenik glavnog trenera – Arsène Wengera.
Kao igrač, Primorac je karijeru započeo u mostarskom Veležu a nastavio je u Hajduku. U tim klubovima Boro Primorac nosio je dres sa brojem 5. Nakon toga Primorac odlazi u Francusku, gdje je nastupao za Lille i Cannes, te u svakom klubu skupio impresivnih više od stotinu nastupa.
Za reprezentaciju Jugoslavije, Boro Primorac nastupao je u razdoblju od 1976. do 1982. te skupio 14 nastupa za nju. Od većih reprezentativnih uspjeha, Primorac je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. s Jugoslavijom osvojio četvrto mjesto u utakmici protiv domaćina, Sovjetskog Saveza.
Individualno, Primorac je vodio francuske momčadi – Cannes i Valenciennes, te reprezentaciju Gvineje. Danas je Boro Primorac pomoćni trener Arsenala, te desna ruka glavnog trenera momčadi – Arsène Wengera sa kojim “njeguje” prijateljstvo već 20 godina. Sa Wengerom je počeo raditi u japanskoj Nagoyi Grampus, prije nego što su oboje otišli u londonski Arsenal.
Primorac govori sedam stranih jezika – engleski, francuski, talijanski, španski, portugalski i japanski jezik. Oni koji su radili sa njime u Arsenalu, opisuju ga kao šarmantnu, visoko inteligentnu osobu, osobu čije je znanje stranih jezika veće i od samog trenera Wengera i Phillipe Senderosa koji također slove za poznavatelje više stranih jezika.

Kako i kada je započeo svoju fudbalsku karijeru?
“Prošao sam kroz omladinsku školu, kroz reprezentaciju Jugoslavije omladinske. Tada je sve bilo dobro organizirano. Velež je bio jako organiziran klub. Imao je jako dobro organiziranu omladinsku školu i nije bilo godine da nije bilo dobrih igrača. Recimo, sa mnom ih je iz omladinske škole bilo četiri-pet: Halilhodžići, Hadžiabdić, koji su bili međunarodni igrači i bili u reprezentaciji Jugoslavije, a prije nas su bili Bajević, Marić…, tako da je Velež bio jako dobro organiziran klub. Svake je godine imao jednog dobrog igrača”, kaže Primorac.

Nakon godina provedenih u Veležu, iz Mostara je otišao 1976. Otišao je u Split, u Hajduk.

“Već mi je bilo dojadilo, tri puta smo u prvenstvu bili drugi, jednom iza Zvezde, dva puta iza Hajduka, Bajević je otišao u vojsku, Marić je otišao u inostranstvo, malo sam se prepao i ja sam donio odluku da idem. I to je tako, nema šta dalje dobro ili loše – odluka je bila tu. Ali imao sam sreću da sam igrao kad je Velež bio jedna od najboljih ekipa u Jugoslaviji. Tri puta smo za dlaku izgubili prvenstvo. Tri puta smo bili drugi, a to je za Mostar velika stvar.

U Hajduku gdje igra od 1976. do 1983. U francuskom Lilleu igra od 1983. do 1986. Do 1990. igra u Cannesu u prvoj ligi, gdje počinje i svoju trenersku karijeru. U Cannesu je bio trener dvije godine, zatim jednu godinu u Valenciennesu. Upravo u to vrijeme prvi put susreće Wengera. Prijateljstvo dvojice nogometnih stručnjaka rođeno je u nevolji, što će se kasnije pokazati presudnim i za Primorčev dolazak u Arsenal. Prema dostupnim podacima, presudnu ulogu za to je imao skandal u francuskom nogometu koji je razotkrio Boro Primorac.

Upoznali su se u Cannesu ranih 1980-ih, gdje je Francuz Wenger bio pomoćnik trenera, a Primorac nogometaš, a zatim postali rivali menadžeri na Francuskom prvenstvu 1993. – Wenger u Monacu, a Primorac u Valenciennesu. Ali Primorčeva uloga u skandalu francuskog nogometa 1993. rezultirala je optužbom Bernarda Tapiea, predsjednika Marseillesa, koja je učvrstila povezanost Wengera i Primorca. Izlazak iz krize koju je uzrokovao taj nogometni skandal rezultirao je oduzimanjem naslova Lige prvaka Marseillesu.
Šta se ustvari dogodilo? Nakon što je Primorcu jedan od igrača, Jacques Glassman, rekao da su on i dva suigrača, Jorge Burruchaga i Christophe Robert, namjerno podbacili na kraju sezone u utakmici protiv Marseillesa, Primorac je hrabro ignorirao Taipieve pokušaje da kupi njegovu šutnju, a njegovo svjedočenje na sudu bilo je krunsko za osudu klupskog predsjednika. Nakon što je smijenjen Tapie, Primorac je postao poput žrtvenog janjeta francuskog nogometa. Njegova aktivna vrhunska menadžerska karijera praktično je bila završena u njegovoj 39. godini.
Iznoseći dokaze protiv Taipea Boro je proživio traumatične trenutke. Prijetilo mu se, a Valenciennes ga se odrekao. Rezultati tada nisu bili briljantni, nikad nije imao sjajan uspjeh kao menadžer, ali tim skandalom Bori je ukraden dio karijere, bile su izjave nekih.

Preuzeo je veliki lični rizik svjedočeći protiv Taipea i platio je ogromnu cijenu. Wegnerov Monaco je pretrpio najviše zbog Taipevove korupcije, i šef Arsenala je bio impresioniran Primorčevom hrabrošću i poštenjem. Francuz je javno podržao čovjeka koji će mu postati suučesnik na duge staze i ponuditi mu posao trenera nakon odlaska u Grampus Eight u Japan 1994. godine. Od tada su postali drugovi, i kada je dvije godine kasnije Wenger prešao na Highbury, Primorac je, prirodno, samo nekoliko mjeseci kasnije, otišao za njim.

Kažu da uživa Wengerovo ogromno povjerenje: on je njegove oči i uši, njegov saveznik, i njih dvojica dijele isto uvjerenje da su tri najvažnije stvari u igri: tehnika, tehnika i tehnika. Upravo Primorčeva mudrost i njegovo sveobuhvatno tehničko razumijevanje igre široko su priznati u sportu, zbog čega uživa i Wengerovo duboko povjerenje.
Mostarac u timu Arsenala uživa veliko poštovanje a naročito je cijenjen zbog poliglotskih vještina i poznavanja devet svjetskih jezika.

Kao trener s Arsenalom Primorac je osvojio tri puta Premier ligu, 1998, 2002 i 2004. FA Kup je osvajao 1998, 2002, 2003 i 2005. godine.

Šta su o Primorcu rekli neki igrači:

Bob Wilson: ” Nitko ne smije podcijenjivati njegovu važnost za Arsenal. On je sastavni dio njega i radi uz bok Arseneu. On je apsolutno hodajuća enciklopedija u svijetu nogometa. Mogli ste ga pitati za bilo kojeg igrača i on bi vam rekao koliko ovaj ima godina, koliko je težak, kojom nogom igra i kompletnu listu njegovih navika. On i Arsene također dijele mišljenje da su najvažnije stvari u nogometu tehnika, tehnika i samo tehnika.”

Philippe Senderos: “Boro Primorac ne sjedi uz liniju, on ide na tribine kako bi utakmicu vidio iz drugog kuta. Ako šef nije vidio nešto, Boro je uvijek bio tu s dodatnim informacijama kojima bi zatim prilagođavali pozicije i taktike.”

Ray Parlour: “On je ljubazan čovjek i vrlo popularan. Vjerojatno je i bliži s igračima Arsenala nego Wenger jer je bio u njihovoj poziciji kao igrač. ”

John Lukic: “On je bio zadužen samo za lopte, markere i čunjeve jer je Arsene radio sve ostalo. Ali on ima mnogo važniju ulogu od Arseneovih očiju, učiju i riječi. I on je potpuno kvalificiran trener koji je odrađivao treninge kada je šef bio odsutan.”

Paul Merson: “Boro je nogometni luđak koji mi je mnogo pomogao kada sam se vraćao poslije ozlijede. Sjećam se da sam pomislio: ‘Ovaj čovjek zna što radi’. S njim se također moglo vrlo lako razgovarati i bio je dostupniji nego Wenger.”

(Mostarski.ba)

Facebooktwittergoogle_plusmail