Na današnji dan 10. 5.

1934. – Rođen Ilijas Pašić – prvi “Željin” reprezentativac. Bio je najbolji igrač Željezničara 50-tih godina prošlog stoljeća. Po okončanju aktivnog igranja počinje se baviti trenerskim poslom. Trenirao je niz švicarskih klubova kao i nekoliko hrvatskih. Stariji navijači Željezničara pamte ga kao velikog fudbalera koji je srcem branio plave boje našeg kluba. Kao jednog od najboljih jugoslovenskih fudbalera tog vremena, tražili su ga brojni klubovi ali ga je ljubav prema Želji zadržala u Sarajevu punih sedam godina Ostat će upamćen kao prvi reprezentativac bivše države koji je igrao u Željezničaru.

1992. – Poginuo Mehdin-Senad Hodžić, veliki junak tuzlanskog ratiša, kapetan “Crni Labud”. 10. maja 1992. godine četnici kreću u opšti napad na Teočak, Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo, bitka za Zaseok, u kome su se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodžića. U jednoj šumi nalazili su se, takodje, ranjenici i izbjeglo stanovništvo. Nažalost, u smiraj bitke poginuo je i junak Mehdin Hodžić Senad. Tada je izvojevana velika pobjeda, ali jedan veliki junački život kapetana “Crnog Labuda” je ugašen. Četnicki snajperista pogodio ga je tačno u srce. Bilo je to u predvečerje 10. maja ’92. u selu Zaseok. Istog dana ukopan je na mjestu gdje je i poginuo. Mehdin Hodžić je kao komandant jedinice imao tajni znak “Kapetan Labud”. Kada je poginuo, Hase Tirić i njegovi borci kao uspomenu na njega, svojoj jedinici su dali naziv “Crni labudovi”.

1992. – Prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom. Nusret Daut je prvi čovjek u Sarajevu koji je uništio tenk – bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom. Poginuo je nesretnog, 10. maja 1992. godine na Hrasnom brdu, kada su srpski agresori htjeli tenkom ući u već okupirano Sarajevo. Nusret je krenuo na tenk sa flašom benzina, bez ikakvog oružja. Kada je zapalio tenk, rekao je: “SAD I DA POGINEM NE BI MI BILO ŽAO”. Bile su to nažalost, njegove posljednje riječi – u tom trenutku ga je pokosio četnički rafal i poginuo je kao vojnik, pripadnik Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo.

1993. – Zarobljeno 13 pripadnika ARBiH – Mostar. Na video snimku HRT-a snimljeno je 13 pripadnika Armije BiH, zarobljenih 10. maja ’93. g. u napadu HV i HVOBiH na komandu 4. korpusa u Mostaru.

Snimak zarobljenih pripadnika Armije BiH koje je odmah sa “bojišnica obrane od muslimanske agresije” HRT-u poslala novinarka Čuljak. Ono što se na snimku sasvim jasno vidi jesu – zarobljenici. Kamera ih, jednog po jednog, hvata u totalu i oni, s rukama iznad glave, razgovjetno izgovaraju svoja imena: Hasan Balić, Alija Ćamo, Senad Ćehić, Dževad Ćolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava, Ševko Pobrić, Nazif Šarančić i Fedža Husković.

Nakon izgovaranja imena, zarobljeni borci u pratnji bojovnika ulaze u plavi kombi. Tu kamera prestaje pričati o njihovoj sudbini. No, nekoliko godina kasnije, na prvom i drugom suđenju Željku Džidiću, tadašnjem zapovjedniku Vojne policije HVO, te Mati Aničiću, Ivanu Škutoru i Erhardu Pozniću, vojnim policajcima osumnjičenim za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, na osnovu priče svjedoka može se konstatovati: svih 13 zarobljenih “armijaca” je maltretirano, mučeno, izmasakrirano i konačno ubijeno. U nastavku videozapisa Dijana Čuljak razgovara s Željkom Bošnjakom, zapovjednikom bojne HVO (kasnije će Bošnjak poginuti), te, zanimljivo, s Draganom Čurčićem, zapovjednikom postrojbe HVO za posebne namjene. On, Čurčić, pretpostavljaju Mostarci, rukovodio je napadom na Vranicu. General Čurčić je prije rata profesionalno bio zaposlen u gardijskoj brigadi JNA u Beogradu. JNA napušta u proljeće 1992. godine. Nakon rata jedno je vrijeme bio dozapovjednik Zajedničke komande VFBiH. Zamjenik generala Rasima Delića. Članovi porodica zarobljenih pripadnika Armije BiH imali su sastanak s Delićem ne bi li saznali nešto više o sudbini najmilijih, piše historija.ba

Dijana Čuljak, novinarka HRT, prvi se put pojavila u Mostaru 2000. godine, sedam godina nakon što je izvijestila gledatelje HRT o podvizima HV i HVOBiH u Mostaru i zarobljavanju 13 boraca Armije BiH. Izvještavala je tada o posjeti Vlade Republike Hrvatske. Njen dolazak u Mostar frapirao je porodice zarobljenih, potom ubijenih boraca Armije.
U svom saopćenju za javnost su napisali kako je ona, Dijana Čuljak, “intervjuisala zarobljene u cilju velikohrvatske propagande… Nije učinila ništa da javnost i njihove porodice saznaju pravi istinu o dešavanjima koja su uslijedila nakon zarobljavanja i razgovora koje je snimila”

Čuljak objašnjava kako nije razgovarala sa zarobljenim, da snimljeni prilog nije koristila u komercijalne i propagandne svrhe. Bilo joj je, kaže, dopušteno samo desetak minuta snimanja.

“Ne znam šta se dogodilo sa zarobljenim. Ne prozivajte mene, no one koji su odgovorni. A odgovorni su oni koji su ih uhapsili u Vranici i odveli”, kaže novinarka Čuljak.

Pronađena tijela njih desetorice pokopana su na mostarskim Šehitlucima 9. maja 2008. godine.

1994. – Ponovo pokrenut časopis “Bosanska vila”. 10. maja 1994. godine SPKD “Prosvjeta” – Sarajevo u preteškim ratnim uslovima, ponovo je pokrenulo “Bosansku vilu”, list za nauku, kulturu i društvena pitanja.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba)