Nada Zovko / O svemu ponešto: A gdje je tu ljubav?

Ovo je priča o ljubavi. I sad ćeš me pitati : “Kome je još do ljubavi stalo!”. A ja ću ti odgovoriti : “Svakome! Samo, kako prokopati u sebi samom, onaj pravi iskreni put, što vodi od srca prema drugom srcu? Znamo li voljeti ikako više? I jesmo li nekada prije iskrenije znali značenje riječi ljubav…

Nekada davno, govorili su nam “Sa dobrim drugom, pod zelenim dubom”. To je značilo, otprilike ovako! Važno je jedino da se volite, ostalo nije problem. Posudi se od prijatelja odijelo i kravata, od prijateljice štikle i haljina, ode se na večeru na Bunu u hotel, ili čak s kumovima u Dubrovnik. Vjenčani pokloni bili su obično ambasador deke, bežični telefoni što donosili su se iz Trsta, kristalne čaše za rakiju, ili Unisov pretis lonac. Unajmio bi se mali stančić, i štedilo za Obodin frižider. Poslije frižidera na red bi došao crno bijeli televizor, i sve tako redom dok ne dođe vrijeme za veš mašinu. I živjelo se u ljubavi, i od rada svog, i radovalo svakoj novoj kuhinjskoj salveti što napravljena je od pamučne vreće deterdženta na kojoj pisalo je Faks. Smijalo se srcem, i kad oko prvog legne plaća, ali isto i pred kraj mjeseca, kad se “žute” skupljaju, iz dječje kasice na kojoj pisalo je Jugobanka.

Tako je bilo nekad. A onda, je došlo neko novo vrijeme, gdje svega ima više, a samo ljubavi najmanje. Zaboravi se ona “Sa dobrim drugom, pod zelenim dubom”. Ne samo da se zaboravila, nego je bila strogo zabranjena, i spomenuti se. Tako su još od rane mladosti, neke brižne, čedne i pobožne majke savjetovale svoje lijepe kćeri; “Okani se ljubavi! Tri dana ćete živjeti od ljubavi, a onda se početi klati, šta ćete jesti! Pamet u glavu, golog k…., svugdje imaš! Nađi nekog da te hrani, da može i nas malo pogurati.”

I poslušale, poslušne djevojke svoje roditelje! Nisu čekale da pojave se leptirići u stomaku, da zaigra srce, kad namigne mu ljubav. U većini slučajeva, nije bilo važno niti vidjeti svog princa, važno je da je to Njegov ili Njen sin! A oni su bogati, poznati, politički podobni, kupit će im odmah trosoban stan, i napravit će im ogromnu svadbu u najboljem i što je najvažnije najskupljem hotelu nadaleko. I nosit će se najskuplja vjenčanica, sa zadnje revije u Milanu, i najmodernije odijelo ove sezone, i ručno rađene vere od zlatara što radio je nakit za Angelinu Jolie… i još mnogo toga najskupljeg i najboljeg će biti, da ima narod o čemu da priča.

A gdje je tu ljubav…

Poslušale poslušne djevojke svoje roditelje… A kada pregledali su se po komšiluku svi debeli albumi s glamuroznog vjenčanja, i kada “za inat svima”, uspjela se i njihova kćer udati za tajkunovog sina, počeše teći dani, što zovu se, život.

I desi se kao u bajci o Pepeljugi… otkuca ponoć, zlatne kočije postaše bundeve, a divni bijeli konji obični miševi. Nestade čarolije, nakon što uokvirile su se po zidovima slike, glamuroznog vjenčanja, da vide svi što na vrata provire, od poštara pa do ljubomorne rodbine kad ljeti iz Njemačke dođe. I sve je bilo divno, što oči su mogle vidjeti… a na sreću oči ne vide ono što duboko unutra je. A unutra duboko nigdje puta, onog jedinog pravog i iskrenog što vodi od srca prema drugom srcu. A šta je život bez puteva što povezuju nas…

I onda shvatiš da mnogo je ljepše “Sa dobrim drugom, pod zelenim dubom”… pa polako u ljubavi radovati se prvo frižideru Obodin… pa crno bijelom televizoru…

Svemu se imaš radovati…

Kad ljubavi imaš…

(Nada Zovko / Mostarski.ba)