Categories: Kolumne|Published On: 23/8/2017|

Sanel Kajan: Mostarske ulice inata

Rijetki su oni u Mostaru koji bi vam mogli pojasniti gdje se šta nalazi prema imenima ulica.

Koriste odrednice po kafićima ili nekom objektu koji se nalazi u toj ulici. Za ulice u zapadnim ili istočnom gradskim kvartovima grada, najčešće kažu „ona strana“.
Mostar, tačnije jedan njegov dio, dobio je nove nazive ulica 1995. godine, u vrijeme kada je Mostar bio uređen kao 6 općina.

Te godine ulice Mostara, u njegovom zapadnom dijelu, odlukom predstavnika HDZ-a koji su imali većinu u općinskim vijećima, dobile su nova imena. Nazivi u istočnim gradskim kvartovima, ostali su isti kao u vrijeme SFRJ. Općinska vijeća u tom dijelu Mostara, predvođena zastupnicima SDA, nisu poduzimala ništa vezano za izmjenu naziva ulica.

I tako je i danas. 25 godine poslije.
Nekadašnja ulica Alekse Šantića u Mostaru od polovine svoje predratne dužine, zove se ulica Mile Budaka (jednog od ideologa ustaškog pokreta u II Svjetskom ratu i ministra u Vladi NDH). U ulici Mile Budaka na broju 106 A smještena je upravna zgrada Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg Bosna. 50-ak metara od zgrade Elektroprivrede HZHB, u istoj ulici, su i prostorije mostarskog odbora SNSD-a. HDZ Mostara je u ulici Kneza Domagoja. Prostorije SDA Mostar u ulici Rade Bitange. Gradska vijećnica je na službenoj adresi u ulici „Hrvatskih branitelja“. Trg Rondo se zove „Trg hrvatskih velikana“, Omladinska ulica je „Ulica hrvatske mladeži“.
Iako je Parlament BiH polovinom prošle godine, pozvao nadležne organe Grada Mostara da u najkraćem roku ukinu neprimjerene nazive ulica – do toga nije došlo.

Radmilo Andrić bio je gradonačelnik Mostara od 1969. do 1974. godine. Smatra da je stanje u Mostaru proteklih 25 godina najteži period koji je ovaj grad ikad prolazio. „To se ogleda i u nazivima ulica. Pogledajte, cijeli svijet se odriče fašizma, a u Mostaru, nekadašnjem slobodarskom gradu, on je visoko digao svoju glavu! Nije mi jasno da i pored svih upozorenja i iz državnog parlamenta i međunarodnih organizacija i što je najvažnije od svakog normalnog stanovnika Mostara, vlast u ovom gradu ne poduzima ništa kako bi uklonili ovu sramotu! Ne prepoznajem svoj grad. Fasade zgrada išarane fašističkim simbolima, fašistički nazivi ulica, uništeni antifašistički spomenici… A vlast šuti. Svojom šutnjom podržavaju ovakvu situaciju! A to je nedopustivo! Takođe mi nije jasno kako je moguće da javne kompanije, kakva je npr Elektroptrivreda HZHB ili Hrvatska pošta Mostar, a koje su u vlasništvu Federacije BiH, mogu imati nacionalne prefikse?! Slično je to i s nazivima ulica. Svi vide, ali prešućuju i prave se slijepi. Naravno, mislim na one koji mogu odlučiti o tome i ukinuti ove nazive“, govori bivši mostarski gradonačelnik Radmilo Andrić.

Slično razmišlja i Milan Jovičić, nekadašnji predsjednik Gradskog vijeća Mostara. „Često čujem kako sadašnji političari kažu da Mostar nije grad slučaj. On to jeste! Itekako jeste! Zar treba pobrojati razloge za to?! Prošetajte Mostarom i sve će vam biti jasno! Otiđite do Partizanskog spomen groblja. Uništeno, zapušteno… Generacije se odgajaju u ulicama koje nose imena fašista, nacista, zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Nažalost, u redovima onih koji mogu to mijenjati, ima mnogo njih s podaničkim mentalitetom. Njihova šutnja najčešće predstavlja zaštitu ličnih interesa. Uhljebili su se, pa zašto da talasaju. To je njihov moto!“ – kaže Jovičić.

Iz Gradske uprave odgovaraju kako promjenu može izglasati samo Gradsko vijeće, kojeg nema zbog osporenih izbornih pravila i neslaganja o ovom pitanju HDZ-a i SDA, stranaka koje Mostarom vladaju od završetka rata.
Mostar tako ima Zagrebačku, Splitsku, Vukovarsku i Dubrovačku ulicu, ali nema Sarajevsku, Zeničku, Livanjsku, Trebinjsku, Neumsku, Prijedorsku, Stolačku ili ulicu kojom bi se odalo poštovanje žrtvama genocida u Srebrenici. Ime Jure Francetića, zapovjednika zloglasne Crne legije i ustaškog povjerenika za Bosnu, kojeg je na tu funkciju imenovao Ante Pavelić, još stoji na tabli jedne od mostarskih ulica. Isti slučaj je i s ulicama Ante Vokića i Mladena Lorkovića, visokih funkcionera nacističke vladavine iz vremena NDH. Mladen Lorković je bio ministar vanjskih poslova, a Ante Vokić ministar oružanih snaga NDH. Lorkovića je odlikovao sam Adolf Hitler, Velikim križem njemačkog orla s lentom.

Iz Gradske uprave Mostara, predvođene gradonačelnikom Ljubom Bešlićem iz HDZ-a BiH, nakon poziva iz državnog Parlamentra da uklone neprimjerene nazive ulica, u junu prošle godine, reagovali su ovako: „Ovom visokom domu promjena naziva ulica nije u opisu posla. Više je nego jasno kako je Denis Bećiorvić (op.a koji je pokrenuo inicijativu za reakciju Parlamenta) u nedostatku bilo kakvih suvislih političkih inicijativa, kojima bi opravdao svoju visoku zastupničku plaću, još jednom htio svojom licemjernom i politikantskom inicijativom skrenuti malo pozornost na sebe. Da je kojim slučajem drugačije, ili da je bivši potpredsjednik SDP-a iskren i politički korektan u onom što predlaže, mogao je preko svojih stranačkih drugova u Gradskom vijeću Mostara promijeniti imena tih ulica. Podsjetit ćemo stoga i ovom prigodom zastupnika i tada visokog dužnosnika SDP-a Denisa Bećirovića, ali i cijelu javnost, kako je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić dva puta u Gradskom vijeću Mostara službeno predlagao da se imena tri spomenute ulice, koje su svoje ime dobile u ratu, promijene i da se tim ulicama daju imena po poznatim mostarskim i bh. pjesnicima. Licemjerno je spočitavati to pitanje gradskim vlastima u Mostaru, gradonačelniku, SDS-u ili pak HDZ-u BiH, čiji su vijećnici u Gradskom vijeću Mostara taj prijedlog podržali, jer promjenu nisu htjeli upravo oni koji su sada naknadno došli pameti, te nam svojim niskim demagoškim potezima drže predavanja o Mostaru kakav je bio i kakav bi trebao biti. Ovo pitanje je isključivo iz lokalne domene, te bi stoga bilo puno pametnije da se bavite reformama koje su nam prijeko potrebne ovoj zemlji i svim njezinim građanima”- navedeno je iz ureda gradonačelnika Mostara.

Inače, Ljubo Bešlić je na čelu Mostara od 2004. godine. Iako Gradsko vijeće Mostara ne postoji od 2008. godine, nastavio je voditi Grad, a da nije reizabran na tu poziciju.

Politolog Husein Oručević smatra da su nazivi ulica politički inat u Gradu Mostaru. „Pitanje promjene naziva ulica u Mostaru godinama Mostarce čini nesretnim i nesigurnim. Nakon rata devedestih, stvari su se izvrnule, uslijedila je kontrarevolucija. Pričom i idejama smo se vratili „na početne položaje“. Vratili smo se u 2. svjetski rat za kojeg smo smatrali da ima svoje pobjednike i kraj. „Vratili smo komunjarama milo za drago, vratili smo se iz inata“ – brujalo je u glavama i djelima mnogih hercegovačkih hrvatskih političkih lidera. Kada se nešto čini iz inata, a u ovom slučaju govorimo o procesu zamjene imena mostarskih ulica, onda se tim postupkom ne čini nikakav korak naprijed, ne pruža se ruka drugome, ne uspostavlja se ono najpotrebnije nakon rata, povjerenje. Ovdje se i dalje sve čini iz inata, a Mostarci koji iz tog inatnog začaranog kruga ne znaju izaći; žive, odlaze i umiru nesretni. Unesrećeni grad je djelo infantilno-inatnih mještana, što je odlika djece mlađe od 7 godina. Negiranje je proces sazrijevanja, predškolska tek grade svoje buduće ličnosti i indentitete. Ovdje se rat ne završava jer „djeca rađaju djecu“ – navodi Oručević.

Docent na fakultetu Humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru i urednik Seid Masnica tvrdi da trenutna situacija s nazivima ulica dodatno podiže ionako visoke tenzije u gradu na Neretvi.
„Prisnija komunikacija između Mostaraca bit će uspostavljenja samo ukoliko država, pa i Mostar konačno dobiju preciznu definiciju. Samo se na taj način može dokinuti pomisao na “drukčija rješenja”, koja se odsustvom preciznih rješenja stalno podgrijavaju, što u suštini i jeste najvažniji faktor koji zasigurno u velikoj mjeri usporava procese interpersonalne komunikacije u Mostaru. Nazivi ulica, samo su jedan, od mnoštva primjera, koji – htjeli to priznati i ne, usporavaju normalizaciju komunikacije i suživota u Mostaru, opet na sreću pojedinaca kojima ovakvo stanje nakon propagandnog djelovanja, odgovara. Građanima Mostara najmanje. Valjda će i građani uskoro uvidjeti da su žrtve političkih pojedinca koji ne žele mijenjati nazive ulica, zarad teritorijalne označenosti i marginalizacije onih koji su druge nacionalnosti“- tvrdi Masnica.

A rješenje je moguće naći. Potrebna je samo politička volja, smatraju u Udruženju umjetnika Mostara, koji su u vrijeme kada je postojalo Gradsko vijeće pokrenuli inicijativu i podnijeli zahtjev da mostarske ulice dobiju neutralne nazive, koji nikoga ne bi vrijeđali ili budili negativne asocijacije. Predložili su sistem ulica po brojevima, prema vremenskim pojavama, nazive po bh. gradovima i rijekama, stablima…

Gradsko vijeće formiralo je Komisiju za promjenu naziva ulica, koja kao ni jedna druga povjereni joj posao nije privela kraju, jer se članovi tog tijela nisu mogli usaglasiti.
Od tada pa sve do danas pojedinci i udruženja povremeno podsjećaju na ovaj problem na različite načine.

Najnoviji je primjer novoizgrađenog mosta koji spaja dvije obale Neretve u Mostaru. Most još nema ime. Stanovnici kažu da vlast čeka narednu, izbornu godinu, kako bi most bio pušten u promet.
Matica hrvatska je pokrenula inicijativu da most nosi ime po Vladi Smoljanu, jednom od bivših gradonačelnika Mostara.

 

Sanel Kajan / Al Jazeera/Mostarski.ba

 

Related Posts