Stravična sudbina porodice Paraganlija: Nakon nene, snahe i kćerke, ukopaće se i druga snaha sa šestomjesečnom bebom

U Memorijalnom centru Veljaci u Bratuncu u ponedjeljak će biti klanjana dženaza i obavljen ukop šest žrtava, koje su srpske snage ubile 1992. godine ne području ove podrinjske općine. Broj ukopanih u Veljacima tako će biti zaokružen na 320, a za približno 400 žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu iz Bratunca, još uvijek se traga.

Pokolj u Joševi

– S ovom kolektivnom dženazom otkrivamo epopeju, tragediju porodice Paraganlija. Mi smo 2023. godine ukopali tri generacije Paragnlija nenu, majku i kćerku. Preživjeli su djevojčica u bešici koja je imala 11 mjeseci i njen petogodišnji brat, koji je odveden u Srbiju. Pretpostavljamo da je on trebao otići na usvajanje, ali pošto je dijete s poteškoćama u razvoju, pojavio se nekako u Tuzli 1996. godine, gdje ga je pronašla sestra – kaže Elvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac.

U kući u selu Joševa, kojoj su ubijene nena Rukija, snaha Safija i unuka Amira Paraganlija, bile su i strina Zineta i njena šestomjesečna kćerka Almera, amidžična ubijene bebe i dvoje preživjele djece Samre i Amira Paraganlije.
Od 1992. do 1995. godine ubijeno je 3.338 Bratunčana, što je oko 16,5 ukupne bošnjačke populacije u ovoj općini. Od tog broja blizu 2.200 Bratunčana ubijeno je 1995. tokom genocida u Srebrenicu, gdje su prebjegli tražeći zaštitu. Ostali su ubijeni početkom agresije već u maju 1992. godine, njih više od 1.100, što je bila svojevrsna priprema za genocid koji je uslijedio 1995. godine.

– Obilježavanje 33. godišnjice od zločina u Bratuncu počeli smo 3. maja, a završit ćemo 29. maja. Tokom gotovo cijelog mjeseca maja 1992. godine trajalo je ubijenje građana Bratunca – kaže Admir ef. Velić, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bratunac i predsjednik Organizacionog odbora kolektivne dženaze.

Ove godine bit će ukopani:

Almera Paraganlija, najmlađa među žrtvama, beba stara svega šest mjeseci kada je, zajedno sa majkom Zinetom (1958), ubijena u maju 1992. godine. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su tek u oktobru 2021. godine, prilikom ekshumacije na lokalitetu Joševa.
Hamdija Salkić, sin Hameda, rođen 1971. u Hranči kod Bratunca. Nestao je u maju 1992. godine na području Ahatovića, a njegovi posmrtni ostaci identifikovani su prošle godine.

Mevludin Šehić, sin Ejuba, rođen 1958. godine u Dimnićima, općina Srebrenica. Nestao je tokom rata na području Bratunca, a njegovi ostaci su, zahvaljujući saradnji između BiH i Srbije, predati Institutu za nestale osobe BiH u julu prošle godine.
Džemal Pitarević, sin Selme, rođen 1955. godine u Srebrenici. Najstariji među ovogodišnjim žrtvama, nestao je u oktobru 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u čak tri masovne grobnice – na lokalitetima Žanjevo (2018. i 2023. godine) i Miholjevine (2020).

Hanija Čivić, rođena 1959. godine, a ubijena u naselju Loznička Rijeka (Bratunac) 1992. godine.

(Faktor.ba)