Dragocjeni rukopis “Mostarskog mushafa”, nakon restauracije, predstavljen javnosti

U okviru programa manifestacije “Dani mevluda i zikra”, sinoć je u Centru za kulturu Grada Mostara upriličena izložba “Tišina papira i odsjaj pera”, prof. dr. Ćazima Hadžimejlića.

Na izložbi je predstavljen rezultat višegodišnjeg rada na restauraciji i konzervaciji rukopisa mushafa neprocjenjive umjetničke i kulturne vrijednosti.

Profesor Hadžimejlić, jedan od rijetkih stručnjaka u Bosni i Hercegovini za konzervaciju artefakata islamske umjetnosti i kaligrafije, predstavljanje rukopisa mushafa – koji je stoljećima čuvan u Mostaru, mostarskim porodicama, džamijama i institucijama – ocijenio je historijskim događajem za Bosnu i Hercegovinu i šire okruženje.

“Gledano s aspekta islamske kulture i tradicije, rukopis spada u sam vrh dragocjenosti na svjetskom nivou, zbog toga što ovaj rukopis mushafa ima svoj duboki korijen od samog njegovog nastanka do današnjeg dana2, istakao je prof. dr. Ćazim Hadžimejlić.

Po tehnici pisanja, vrstama umjetnosti i iluminacijama, rukopis pripada nultoj kategoriji svjetske umjetnosti.

“Moje upoznavanje s ovim rukopisom datira još od prije petnaestak godina, iz nekih susreta s bivšim mostarskim muftijom, kada mi je pokazao i mjesto gdje je bio sklonjen, džamije gdje je bio izložen neko vrijeme. Bila mi je želja da ga vratimo u prvobitno stanje, da ga zaštitimo, spasimo, konzerviramo i restauriramo i da mu dodijelimo zasluženo mjesto i značaj koji treba da ima. A, svakako, taj rukopis zavređuje punu pažnju na svjetskom nivou, ne samo na bosanskohercegovačkom. Drago mi je da je muftija Dedović iskazao interesovanje i da je na najispravniji način ukazao na njegov značaj, da je pokrenuo inicijativu za restauraciju i konzervaciju i da ovaj rukopis mushafa kroz ovu izložbu predstavimo bosanskohercegovačkoj publici i publici na širim prostorima Evrope i islamskog svijeta”, kazao je Hadžimejlić.

Restaurirani i konzervirani rukopis Mostarskog mushafa, bez sumnje, spada u najdragocjeniju nepokretnu kulturnu baštinu s kojom se može ponositi svaki stanovnik Bosne i Hercegovine.

“Rukopisi se moraju čuvati. Čak bi bilo poželjno da bude kandidiran na UNESCO-ovu listu baštine. Rukopis nema potpisnika i ne znamo ko ga je napisao, ali, prema papiru, iluminaciji i kaligrafiji, pripada memlučkom periodu, što znači da je star oko 600 godina. Kur’an je ispisan na specifičnom, prepariranom papiru, tušem koji je posebno napravljen i ukrašen jedinstvenim iluminacijama. Po mojim stručnim saznanjima, komotno mogu reći da se o njemu mogu izraditi najmanje tri doktorske disertacije”, dodao je Hadžimejlić.

Kod profesora prevladava mišljenje da je rukopis u slojevitoj duhovnoj prošlosti mostarskih muslimana donesen u Mostar te da su ga koristili mostarski učenjaci, muftije, kadije, muderisi, šejhovi, derviši, pjesnici i uglednici, s posebnom pobožnošću i bogobojaznošću.

“Islamska zajednica u Mostaru ga je sačuvala do današnjih dana. Prolazio je kroz faze prijašnjih konzervacija i restauracija. Primjetno je da su bile neadekvatne, da su neki dijelovi oštećeni ili nedostaju, ali, evo, sačuvano je ono što danas pokazujemo publici i čime se ponosimo – naglasio je.

Osim umjetničke, rukopis Mostarskog mushafa ima i značajnu materijalnu vrijednost.

“Kad pogledamo iluminaciju prisutnu na samom mushafu i rukopisu, vidimo da su to vrhunske iluminacije. Boje su rađene pigmentima pomiješanim s gumom arabikom, papir je ručno prepariran, debljine prilagođene pisanoj formi, a ispis je u hakah pismu. Svaki unvan – početak kur’anske sure – tačke na krajevima ajeta, đulovi (ruže) sa strane, obilježja ajeta – urađeni su na poseban način. Kao tinta je korišteno 24-karatno zlato, prethodno istaljeno u posebnoj posudi, pomiješano s medom, gumom arabikom i želatinom. Tek tada postaje jasnije o kakvom vrijednom rukopisu je riječ”, pojasnio je Hadžimejlić.

U poređenju sa Sarajevskom hagadom, smatra Hadžimejlić, Mostarski mushaf je daleko vrjedniji.

“Teško je govoriti o materijalnoj vrijednosti. Hagada ima svoju vrijednost, ali ovo je daleko, daleko, daleko vrijednije nego što je sama Hagada – u umjetničkom i estetskom smislu, sa svim iluminacijama i ostalim elementima”, prokomentarisao je.

O vrijednosti rukopisa, njegovom značaju i procesima konzervacije i restauracije, uz profesora Hadžimejlića, na izložbi su govorili i prof. dr. Haris Dervišević i mr. Lamija Avdić.

U pozdravnom obraćanju, mostarski muftija Salem-ef. Dedović restaurirani Mostarski mushaf ocijenio je kao kontinuirano svjedočanstvo svijesti naših predaka, koji nisu žalili ni truda ni imetka kako bi osiguravali i uvakufljavali rijetke primjerke mushafa za mostarske džamije, da se iz njih uči, prenosi i tumači Božija riječ.

“Bošnjački pisani spomenici svjedočanstvo su o civilizacijskim postignućima ovdašnjeg čovjeka oplemenjenog islamom, a koji je ostavio nama u amanet neprocjenjivo kulturno blago i nasljeđe, danas, nažalost, rasuto diljem svijeta. Mi, kao narod, nismo baš svjesni ovog kulturnog blaga, ne uočavamo koliko je to bitna sastavnica našeg identiteta i koliko ono samo govori o našem kontinuitetu na ovim prostorima i koliko smo, kao pismen, učen i umjetnički darovit narod, dali doprinosa općenito kulturi u Bosni i Hercegovini – istakao je muftija.

On je izložbu “Tišina papira i odsjaj pera” okarakterizirao kao glavni kulturni događaj ovogodišnje manifestacije “Dani mevluda i zikra”, jer to po sadržaju i značaju doista i jeste”, saopćila je agencija MINA.

(Mostarski.ba)