Put palestinske porodice od Gaze do novog doma u Mostaru

Blizu dvije godine od bijega od agresije na Gazu, Samira Elbarawy Rajab i njena porodica otvaraju prodavnicu kolača i peciva u Mostaru i grade novi život u Bosni i Hercegovini. U tome im pomažu domaće i međunarodne organizacije, te dobri ljudi širom naše zemlje.

Sudbina 30-godišnje Palestinke Samire ispreplela se s Bosnom još i prije njenog rođenja. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, njen otac je iz Palestine došao u Sarajevo da studira i upoznao njenu majku, porijeklom iz Bihaća. Kada je počela agresija na BiH pobjegli su u Palestinu, a nakon tri decenije nova agresija ih vraća u Bosnu, piše Klix.

“I sad opet sve ispočetka”, govori Samira.

Ona je do oktobra 2023. godine s mužem i dvoje djece živjela u Beit Lahiyi na sjeveru Gaze. Bila je medicinska sestra u Indonezijskoj bolnici, a muž je vodio firmu za preradu voća.

“Nismo planirali da odemo iz Gaze, nijedne sekunde. Najbolji život smo živjeli tamo, najbolji život! Imali smo svoju kuću, posao, radovala sam se da dočekam penziju, bili smo zdravi – šta još da poželiš? Izgubili smo sve. Beit Lahiyi je sad ravan – nema ništa tamo”, kaže Samira.

I Samirina porodica je u prvoj sedmici rata istjerana iz kuće. Utočište su pronašli u školi u centru Gaze, gdje je boravilo još 8.000 ljudi. Tu su proveli blizu 40 dana.

“Sjedili smo u nekom hodniku, tu smo i spavali – nema deke, nema ništa. Kupatilo katastrofa, nema vode. Od prvog dana nema brašna, nema pelena, nema mlijeka… Nema nade! Kako da se nadamo nečemu? Kad mi se vrati sjećanje hoću da puknem”, priča Samira.

Zahvaljujući majčinom porijeklu, Samira uz pomoć bosanskohercegovačke ambasade uspijeva izaći iz Gaze u Egipat, a potom u januaru 2024. stiže u BiH.

“Nikad to neću zaboraviti, nikad. Kad smo stigli u Egipat svi smo bili bolesni. Ja sam imala 40 kila. Kao mumije smo bili svi. Ali da nisam imala djece ne bih izlazila iz Gaze. Ja sam izašla da bi oni izašli”, kaže Samira koja uprkos svemu što je proživjela zrači srdačnošću i optimizmom.

U Bosni im je, osim spasa od rata, radost donijela i kćerka Ayla, koja se rodila dok su boravili u izbjegličkom kampu Salakovac. Tu su trenutno smješteni njeni roditelji, snaha, te sestra s porodicom. Svakodnevno misle na one koji su ostali u Gazi i čine sve da im na bilo koji način pomognu. Tako su počeli praviti kolače.

“Šta smo mogle raditi? Imamo ruke da napravimo slatkiše. Pa radiš, plačeš, osjećaš bol, ali moraš da radiš. Ovo nije izbor! Tamo su ljudi koji nemaju hrane i samo na to misliš. Bog je spasio nas da pomognemo onima koji su ostali”, kaže Samira i dodaje da porodica njenog muža nije mogla izaći iz Gaze.

“Muž radi dvije smjene samo da im možemo nešto poslati. Teška situacija, pritisak, uči te da budeš bolji, da radiš, da napraviš svašta”, dodaje ona.

Nova zemlja, novi početak

Kada su počeli s radom, Samira nije planirala da otvori radnju. Čak je bilo trenutaka kada je željela odustati jer posao nije dobro išao, ali su je sestra i snaha s kojima je radila uvijek poticale da nastavi. Preko grupe Carry for Palestine uključili su se u humanitarne bazare pa su njihovi specijaliteti došli do ljudi iz Bugojna, Donjeg i Gornjeg Vakufa, Travnika i Sarajeva.

(Mostarski.ba)