Na Mjesecu otkrivene velike količine vrijednih ruda: Dostavili su ih asteroidi
Sljedeća velika potraga za dragocjenim mineralima mogla bi se odvijati puno bliže Zemlji nego što se mislilo, ne u dalekom asteroidnom pojasu, već na našem Mjesecu.
Nova studija sugerira da su asteroidi bogati vrijednim sirovinama već “dostavili” svoj teret na Mjesec, ostavljajući ga raspršenog u hiljadama udarnih kratera.
Prema procjenama, čak 6.500 kratera moglo bi sadržavati metale platinske grupe, poput platine, paladija i rodija, piše Science Alert.
Osim toga, istraživači navode da bi blizu 3.400 kratera moglo sadržavati vodu u obliku hidratiziranih minerala, što je ključan resurs za buduće ljudske misije i uspostavu baza na Mjesecu.
Ove su vrijednosti za jedan do dva reda veličine veće od broja asteroida blizu Zemlje koji sadrže rudu, procijenjenih od strane Elvisa (2014) – piše tim koji predvodi neovisni astronom Jayanth Chennamangalam, “što implicira da bi moglo biti povoljnije, a time i isplativije, rudariti asteroide koji su udarili u Mjesec, a ne one koji su u orbiti”.
Ideja o rudarstvu izvan Zemlje nudi rješenja za nekoliko gorućih problema. Resursi na našoj planeti su ograničeni, a tradicionalno rudarstvo često je destruktivno za okoliš, uništava staništa i uzrokuje zagađenje.
S druge strane, svemirsko rudarstvo moglo bi potaknuti dalje istraživanje svemira. Primjera radi, pristup vodi na Mjesecu značajno bi olakšao logistiku misija, smanjujući potrebu za transportom vode sa Zemlje.
Iako se mnogi asteroidi smatraju bogatim izvorima dragocjenih metala platinske grupe, koji su iznimno cijenjene u industriji i medicini, njihovo je rudarenje prepuno izazova.
Osim astronomskih troškova, asteroidi blizu Zemlje su rijetki, teško ih je dosegnuti i njihovo nepredvidivo kretanje otežava bilo kakve operacije.
Mjesec je, za razliku od toga, na predvidljivoj udaljenosti, s poznatom orbitom i uvijek nam okrenutom istom stranom. Iako ni rudarenje na Mjesecu nije jednostavno, neuporedivo je lakši poduhvat od “lova” na asteroide.
Istraživači su se usredotočili na udarne kratere kako bi pronašli odgovor. Polazište je teorija da su asteroidi metalnog tipa donijeli metale platinske grupe, dok su karbonatni asteroidi donijeli vodu.
Iako udar asteroida o površinu Mjeseca uzrokuje isparavanje dijela materijala, noviji dokazi pokazuju da značajan dio može preživjeti, naročito u velikim i složenim kraterima.
Analizom broja kratera, tim je došao do impresivnih brojki. Procjenjuje se da bi do 6.500 kratera veličine veće od jednog kilometra moglo sadržavati metale platinske grupe.
Ako se potraga suzi na veće kratere (veličine iznad 19 kilometara) s jasno definiranim centralnim vrhom, gdje je ruda najvjerovatnije koncentrirana, broj potencijalnih lokacija smanjuje se na 38.
Slično tome, do 3.350 kratera moglo bi sadržavati vodu, a njih 20 smatra se posebno obećavajućima zbog koncentriranih nalazišta.
Iako rudarenje asteroida ostaje cilj za daleku budućnost, Mjesec se nameće kao puno realniji i praktičniji prvi korak. Sada je ključno identificirati koji tačno krateri skrivaju najveće blago i razviti tehnologiju za njihovu eksploataciju.
Autori studije, objavljene u časopisu Planetary and Space Science, predlažu da je najbolji pristup daljinsko očitavanje iz Mjesečeve orbite.
Takva metoda bila bi znatno isplativija od slanja skupih landera na lokacije za koje uspjeh nije zagarantovan, a pomogla bi u preciznom odabiru najvrjednijih ciljeva za buduća istraživanja.
(Mostarski.ba)
