Kakvi su odnosi bili u antičkom periodu na prostoru današnje Hercegovine?
U povodu izlaska iz štampe knjige Antičko društvo na prostoru današnje Hercegovine razgovarali smo s dr. Almirom Marićem o antičkoj historiji naše domovine, o Ilirima i utjecaju Rima te odgovornosti institucija prema historijskom nasljeđu i baštini.
Prof. dr. Almir Marić rođen je u Mostaru. Diplomirao je na Odsjeku za historiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Magistrirao je i doktorirao na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je u zvanju vanrednog profesora na Fakultetu humanističkih nauka.
Radove objavljuje u relevantnim naučnim publikacijama, poput Glasnika Zemaljskog muzeja, Godišnjaka CBI, Priloga Instituta za historiju. Učestvovao je na brojnim domaćim i međunarodnim naučnim skupovima, konferencijama i okruglim stolovima. Obavljao je funkcije vršioca dužnosti dekana Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” i prodekana za naučnoistraživački rad.
Autor je samostalnih naučnih monografija Rimske pomoćne kohorte na Humcu i Antičko društvo na prostoru današnje Hercegovine, te koautor više drugih publikacija. Područje njegovog naučnog interesa je antičko razdoblje na prostoru Bosne i Hercegovine, kulturna baština i baštinske ustanove. Član je Odbora za historijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Razgovarao: Sanadin Voloder
Mostarski.ba: Vaša knjiga „Antičko društvo na području današnje Hercegovine“ je izuzetno osvježenje kad je u pitanju ovaj period naše historije. Možete li nam pojasniti stanje i odnose na području današnje Hercegovine prije rimskih osvajanja?
Radi se o periodu koji jako slabo poznajemo, jer se autohtone zajednice koje su živjele na ovom prostoru u predrimsko doba spominju samo sporadično u djelima grčkih i rimskih autora. Obično se spominju u nekom širem kontekstu, npr. prilikom sukoba s Rimljanima, tako da najčešće izostaju neke konkretnije informacije o njima. Iz ranijeg perioda svakako je najpoznatiji primjer koji se spominje u izvorima sukob velikih zajednica Autarijata i Ardijejaca na prostoru gornje Neretve, nakon kojeg su Ardijejci kao poražena strana migrirali južnije i kasnije osnovali Ilirsku državu. Nešto kvalitetniji podaci dolaze iz vremena kasne Republike i ranog Principata. Rimski pisac Plinije Stariji iz tog perioda navodi sedam autohtonih zajednica koje su naseljavale ovaj prostor: Delmate, Daorse, Narese, ostatke Ardijejaca, Glindicione, Melkumane i Deremiste. U prethodnim stoljećima njihov broj je bio veći, ali su pojedine zajednice migrirale, druge su se pomiješale s nekim većim zajednicama, dok su treće nestale u ratnom vihoru. Nakon vojnog pokoravanja prostora današnje Hercegovine, Rimljani su poražene zajednice organizovali u civitates peregrinae, odnosno male autonomne politije koje su se nalazile u određenom stepenu zavisnosti u odnosu na rimsku provincijsku i državnu vlast.
Mostarski.ba: Rimska civilizacija je u mnogim aspektima unaprijedila život i infrastrukturu na današnjem području Hercegovine. Šta je naše naslijeđe Rima i koji su tragovi njihove vladavine i danas prisutni?
U materijalnom smislu imamo zaista vrijedne ostatke rimske civilizacije. Naravno, najveći dio toga je vremenom uništen ili upotrijebljen u izgradnji nekih drugih objekata u različitim epohama. Najveći dio sačuvane pokretne baštine, poput epigrafskih i anepigrafskih spomenika, mozaika i brojnih drugih nalaza danas se čuva u domaćim i stranim muzejima. Posebno treba istaknuti Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine koji u svojoj stalnoj postavci i depou čuva brojne vrijedne nalaze, ne samo s prostora Hercegovine, nego i čitave države. Muzej Hercegovine u Mostaru također čuva neke značajne nalaze kada je u pitanju antički period naše prošlosti. Također, važni su u tom smislu i Muzej na Humcu kod Ljubuškog te Muzej Hercegovine u Trebinju. Sve ove institucije su nezaobilazne kada je u pitanju istraživanje prostora Hercegovine u antičko doba.
Kada su u pitanju važni lokaliteti, svakako treba spomenuti Mogorjelo kod Čapljine, Ošanjiće kod Stoca, ostatke kasnoantičke bazilike u Cimu i ostatke rimskog vojnog logora na Humcu kod Ljubuškog koji predstavljaju pr,vorazredne arheološke lokalitete.
Mostarski.ba: Historija BiH pamti više smjena imperija, carstva ili civilizacija. Možete li nam pojasniti iz vaših istraživanja kako je tekao taj proces od Ilira preko Rimljana, Ostrogota, Bizanta, pa do dolaska Slavena? (Da li se radi o prožimanju i brisanju)
Rimljani su često bili veoma okrutni prilikom vojnih osvajanja i možemo reći da je nasilje bilo važno sredstvo njihovog imperijalizma. Historijski izvori zabilježili su razne primjere njihove brutalnosti prilikom osvajanja istočnojadranske obale i njene unutrašnjosti. Međutim, nakon uspostavljanja vlasti u punom kapacitetu ne možemo reći da su tjerali autohtono stanovništvo da promijeni način života, vjerovanja itd. Zbog takvog pristupa u nauci se smatra da najveći broj stanovništva nije bio romaniziran kada je u pitanju prostor današnje Bosne i Hercegovine. Poznati arheolog Duje Rendić-Miočević je proces romanizacije kod nas ocijenio više kao glazuru nego asimiliaciju. Rimljani su kao civilizacija već od samih početaka uzimali ono što su smatrali vrijednim od drugih civilizacija s kojima su dolazili u kontakt. Na početku su to bili Grci i Etrušćani, a kasnije, širenjem Republike i Carstva drugi narodi koje su pokorili. U kasnoj antici, krajem 5. i početkom 6. stoljeća ovim prostorom nekoliko decenija vladaju Ostrogoti, a kasnije i Bizant. Čini se da su i oni imali visok stepen tolerancije kada je u pitanju lokalno stanovništvo i nije poznato da su im nešto nametali ili brisali neke njihove kulturne tekovine. Nažalost, za bizantski i slavenski period nema puno pisanih ni arheoloških izvora. Ipak, teško da se može govoriti o potpunom brisanju stanovništva koje je tu živjelo prije dolaska Slavena. Prije bih rekao da je došlo do simbioze novodoseljenog i starosjedilačkog stanovništva, s tim da treba naglasiti da se radi o procesu koji je tekao postepeno, sporadično u sedmom stoljeću, a nešto intenzivnije od kraja osmog stoljeća, prema trenutnim dokazima.
Mostarski.ba: Arheološka istraživanja i otkrića iz antičkog perioda su i dalje aktivna. Kakav je kapacitet i odgovornost naših institucija po tom pitanju i valorizacije naše baštine u turističke svrhe?
Pitanje institucija koje se bave kulturnom baštinom kod nas je veoma kompleksno. Trenutno stanje nastalo je kao rezultat dejtonskog uređenja i podjele nadležnosti na različitim nivoima vlasti. Nažalost, u tom kontekstu određene institucije su završile s neriješenim pravnim statusom poput Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, institucije koja čuva ubjedljivo najveći broj spomenika iz prethistorije i antike naše zemlje. S druge strane, došlo je do određenog napretka formiranjem nekoliko odsjeka za historiju i arheologiju na našim univerzitetima koji su u proteklom periodu postigli značajne naučne rezultate. Puno je prostora za napredak, kako po pitanju materijalnih uslova, tako i kadrovskih kapaciteta. Potrebno je učiniti dodatne napore da se ojačaju sve institucije koje se bave baštinom od lokalnog do državnog nivoa. Svi oni imaju značajnu ulogu u istraživanju, čuvanju, konzervaciji i prezentaciji naše najstarije kulturne baštine.
Kada je u pitanju valorizacija baštine u kontekstu razvoja turizma, mogu reći da se ona na određeni način već provodi. Svi muzeji koje sam naveo imaju arheološke zbirke u kojima je antička baština vrlo važan dio njihovih stalnih postavki. U Evropi, ali i regiji imamo dobrih primjera koji se mogu iskoristiti i kod nas kada je u pitanju osavremenjivanje prezentacije antičke baštine. Uglavnom se radi po principu interpretacijskih centara. Kod nas imamo primjer posjetiteljskog centra na lokalitetu Gračine u Ljubuškom, uz ostatke rimskog vojnog logora. Vjerujem da bi se nešto slično moglo uraditi i na Mogorjelu.
Mostarski.ba: Iz objektivnih razloga istraživanje antičkog perioda je najizazovnije zbog čega je taj period i najzapostavljeniji. Međutim, burna antička historija naše domovine i činjenica da smo bili dio najveće imperije toga vremena je imperativ da našu antičku historiju mnogo ozbiljnije percipiramo u kontekstu razvoja savremene svijesti o državnosti i patriotizmu. Koje su to bile univerzalne vrijednosti antičkog društva koje su nam i danas potrebne?
U pravu ste, ovaj prostor je u antičko vrijeme bio dio rimske provincije Dalmacije, dakle dio jedne od najvećih civilizacija tokom skoro pola milenija. Utjecaj rimske civilizacije je bio ogroman i danas ga možemo pronaći u raznim oblastima života: od politike, prava, urbanizma, svakodnevnog života i raznim vrstama vrijednosti. Rimljani su od samih početaka svoje države njegovali nešto što se zove mos maiorum, odnosno običaji predaka. Radi se o skupu moralnih pravila ili kodeksu ponašanja koji je primjenjiv na privatni, ali i na javni život, usredotočen na temeljne vrijednosti. Ove vrijednosti razvijane su kod rimskih elita kao zajednička ideologija koja je služila društvenoj koheziji i koja se prenosila s generacije na generaciju. Tako se od svakog rimskog cara očekivalo da slijedi ove norme, uz određene individualne varijacije. Sistem je obuhvatao veliki broj kompleksnih pojmova koji su imali mnogo više značenja i danas ih je teško direktno prevesti. U osnovi su postojale privatne i javne vrijednosti odnosno vrline. Ovdje bih istaknuo neke od javnih vrlina koje su se odnosile na zajednicu, prvo Republiku, a kasnije Carstvo kao što su: aequitas (pravednost), iustitia (pravda), libertas (sloboda), pax (mir), pudicitia (čestitost), salus (briga za opće dobro/zdravlje), securitas (sigurnost). Pored toga, nalazimo vrline koje su postojale i u privatnoj i javnoj sferi kao što su pietas (poštovanje, pobožnost), virtus (ideal rimskog građanina), fides (odanost, povjerenje). Upravo su te vrijednosti, vrline i ljubav prema domovini odnosno patriotizam doprinijeli velikom uspjehu i postojanosti rimske države.
(Mostarski.ba)
