FT: Koje zemlje će osjetiti najveći ekonomski udar zbog rata u Iranu

Napad Donalda Trumpa na Iran nanijet će veći udar evropskim i azijskim ekonomijama nego samim Sjedinjenim Američkim Državama, koje će djelimično biti zaštićene od posljedica zahvaljujući velikom domaćem energetskom sektoru, kažu analitičari za Financial Times.

SAD su neto izvoznik prirodnog gasa od 2017. i nafte od 2020. godine, pokazuju zvanični podaci, što znači da njihov vlastiti energetski sektor ima koristi od naglog rasta cijena, iako će prosječno američko domaćinstvo biti snažno pogođeno rastom cijena benzina.

Nasuprot tome, evropske i azijske ekonomije koje se oslanjaju na uvoz energije suočavaju se s mnogo oštrijim skokom inflacije, djelimično zato što su cijene prirodnog gasa na tim tržištima nestabilnije nego u SAD-u i već su porasle, a to gorivo je ključno na njihovim domaćim energetskim tržištima.

“SAD su zaštićene, ali ne i imune na štetu”, rekao je James Knightley iz banke ING. To je zato što SAD neće pretrpjeti prekide u snabdijevanju ključnim sirovinama kakvi će se vidjeti drugdje, tvrdi on.

“Svi će biti u lošijoj situaciji jer je suština ovoga da ste učinili ključni faktor proizvodnje skupljim, ali će to imati neujednačen utjecaj među državama”, složio se David Aikman, direktor think-tanka National Institute of Economic and Social Research (Niesr).

Posljedice će se osjetiti širom svijeta

Cijena nafte Brent skočila je gotovo 30 posto prošle sedmice nakon izbijanja rata, dok su evropske cijene gasa sedmicu završile oko dvije trećine više. Rast je potaknut strahovima od dugotrajnog poremećaja isporuka kroz Hormuški moreuz, ključnu arteriju za energetski promet, kao i gubitkom proizvodnje drugdje na Bliskom istoku.

Ako se zadrže, više cijene će potaknuti inflaciju, smanjiti kupovnu moć domaćinstava i naštetiti rastu BDP-a u ekonomijama širom svijeta. Centralne banke mogle bi biti prisiljene da duže zadrže kamatne stope na sadašnjem nivou ili čak dodatno pooštre monetarnu politiku, dok se vlade suočavaju s dodatnim fiskalnim opterećenjem ako odluče intervenirati na energetskim tržištima kako bi ublažile posljedice za birače.

Promjene cijena energije služe kao “snažan mehanizam preraspodjele dohotka među državama”, rekla je Qian Wang, glavna ekonomistica za azijsko-pacifičku regiju u Vanguardu.

Izvoznici nafte će sačuvati veći dio neočekivane dobiti, ali potrošači imaju tendenciju da odmah smanje potrošnju, dok finansijska tržišta trpe udar, što znači da će ukupna globalna potražnja oslabiti.

Ozbiljnost posljedica ovisit će ne samo o tome koliko će cijene porasti, već i o trajanju tog rasta te o tome šta će vlade učiniti kako bi pokušale ublažiti teret za potrošače.

Rast cijena gasa nadmašio je povećanje troškova sirove nafte. To će biti skupo za evropske ekonomije poput Italije, Njemačke i Velike Britanije koje su snažno ovisne o uvozu gasa.

Analiza 15 ekonomija koju je proveo Oxford Economics sugerira da će skok troškova energije ostaviti najveći trag u Italiji, gdje bi inflacija u četvrtom kvartalu ove godine mogla porasti za više od jedan procentni poen u odnosu na ranije prognoze te konsultantske kuće.

Eurozona u cjelini i Velika Britanija vidjet će povećanje projicirane inflacije za više od pola procentnog poena. Nasuprot tome, inflacija u SAD-u u četvrtom kvartalu bit će povećana za samo 0,2 procentna poena, dok će Kanada biti najmanje pogođena, prema toj analizi.

Kina u solidnoj poziciji, ali će Peking morati da interveniše

Kina, Indija i Južna Koreja veliki su uvoznici nafte i gasa koji se dopremaju iz Perzijskog zaljeva, što ih također čini ranjivima. Kina, na primjer, uvozi 70–75 posto svoje potrošnje sirove nafte. Veliki dio njenog uvoza s Bliskog istoka prolazi kroz Hormuški moreuz.

Međutim, Kina se može osloniti na veće zalihe nafte i izvršiti pritisak na rafinerije da obustave izvoz dok štiti vlastite zalihe. Također ima mogućnost da se okrene uvozu iz Rusije.

Wang je tvrdila da bi kineska vlada mogla intervenirati kako bi ograničila prenošenje rasta cijene sirove nafte na maloprodajnu cijenu benzina te da bi čak i nešto viša inflacija mogla biti dobrodošla s obzirom na uporne “deflacijske pritiske” u zemlji.

Veliki izvoznici energije poput Norveške i Kanade vidjet će “jednoznačno pozitivnije” učinke jer će iskoristiti više cijene, a pritom izbjeći prijetnje proizvodnji i prihodima s kojima se suočavaju bliskoistočni dobavljači poput Katara, rekli su analitičari Capital Economicsa.

Revolucija škriljca pretvorila je SAD u energetsku supersilu tokom protekle dvije decenije, učinivši je najvećim proizvođačem nafte i gasa na svijetu.

To znači da će američki proizvođači ubrati koristi od viših cijena, posebno ako se sukob oduži i cijene ostanu povišene.

Američke dionice našle su se pod manjim pritiskom nego neka tržišta u Evropi i Aziji otkako je sukob počeo, što sugerira da neki investitori računaju na manji negativan utjecaj na BDP u Sjevernoj Americi nego u drugim velikim ekonomijama.

Visoka američka proizvodnja djelimično štiti potrošače, naročito kod prirodnog gasa, gdje je globalno tržište donekle fragmentirano. Dok su evropske i azijske cijene gasa naglo porasle prošle sedmice, američke cijene su samo blago porasle.

Nedostatak slobodnog kapaciteta za ukapljivanje LNG-a i izvoz ograničit će mogućnost američkih proizvođača da izvoze gas na druga tržišta, što će pomoći da se cijene gasa u Americi drže pod kontrolom, rekao je David Oxley iz Capital Economicsa, opisujući SAD kao “gasno ostrvo”.

Cijene benzina za građane SAD-a će sigurno skočiti

Ali kod nafte, gdje je tržište globalnije, američki potrošači vjerovatno će osjetiti pritisak. West Texas Intermediate, američka referentna cijena sirove nafte, prošle sedmice zabilježila je najveći sedmični rast otkako se vode evidencije od 1983. godine.

To je potaknulo skok cijena benzina u SAD-u, koje su u petak dosegle 3,32 dolara po galonu, prema podacima AAA, u odnosu na 2,98 dolara sedmicu ranije, što je njihov najviši nivo od 2024. godine.

Cijene nafte dodatno su porasle u ponedjeljak, pri čemu je Brent, međunarodni referentni standard, skočio 25 posto u trgovanju u Aziji na 116,17 dolara po barelu. West Texas Intermediate, američki pokazatelj, porastao je 28 posto na 116,29 dolara.

Goldman Sachs je upozorio da bi, ako se kriza nastavi tokom cijelog marta, cijene nafte “vjerovatno” premašile vrhunce iz 2008. i 2022. godine kada je Brent prešao 147 dolara po barelu, a benzin premašio 5 dolara po galonu.

Rast cijena predstavlja rizik za Trumpa i prijeti da pogorša krizu pristupačnosti koja je postala njegova najveća politička slabost među biračima uoči ključnih izbora za Kongres u novembru.

Mnoge studije pokazuju da rast cijena benzina posebno pogađa siromašnije Amerikance, jer oni češće rade poslove koji zahtijevaju više putovanja cestom i troše veći dio prihoda na gorivo.

Šta će uraditi centralne banke?

Ekonomski udžbenici sugeriraju da centralni bankari mogu “zanemariti” skokove cijena energije, na osnovu pretpostavke da oni izazivaju privremeni rast potrošačkih cijena, koji bi se zatim smanjio ako su inflacijska očekivanja domaćinstava dobro ukorijenjena. Smanjujući budžete domaćinstava, rast troškova energije na kraju dovodi do slabije potražnje koja može pomoći u obuzdavanju inflacije.

Međutim, nedavno iskustvo visokih stopa inflacije nakon pandemije Covid-19 i potpune invazije Rusije na Ukrajinu znači da su inflacijska očekivanja domaćinstava u nekim zemljama viša. Radnici su tokom tog perioda tražili veće plate, a kompanije su mijenjale svoje strategije određivanja cijena.

Zbog toga je, rekao je Michael Saunders iz Oxford Economicsa, “ažurirani priručnik” za centralne bankare da u slučaju energetskog šoka “budu spremni da se suprotstave rizicima viših inflacijskih očekivanja i dugotrajnije inflacije oštrijom retorikom i strožom monetarnom politikom ili manjim ublažavanjem nego što se ranije očekivalo”.

To se već odrazilo na tržištima novca. Investitori sada ne samo da očekuju da će Banka Engleske zadržati kamatne stope nepromijenjene u svojoj objavi 19. marta, već više u potpunosti ne uračunavaju ni jedno dodatno smanjenje sa 3,75 posto prije kraja godine. Prije sukoba, swap ugovori su u potpunosti uračunavali dva smanjenja od po četvrtinu procentnog poena ove godine.

U međuvremenu, u eurozoni investitori već počinju uračunavati mogućnost povećanja kamatnih stopa od strane Evropske centralne banke kao odgovor na novu prijetnju inflacijom, iako kreatori politike insistiraju da je prerano donositi zaključke.

U SAD-u je predsjednik Federalnih rezervi Jay Powell već nagovijestio da će centralna banka vjerovatno zadržati kamatne stope na sadašnjem nivou u skorijem periodu, što je stav koji bi mogućnost inflacijskog skoka vjerovatno dodatno učvrstila.

Prognoze o smanjenju kamatnih stopa na tržištu terminskih ugovora su smanjene, pri čemu trgovci sada očekuju jedno do dva smanjenja ove godine umjesto dva do tri, a prvo se očekuje u septembru umjesto u julu.

(Agencije)