Mostar: Korizmena duhovna obnova u samostanu sestara milosrdnica
U samostanu Presvete Euharistije u Mostaru održana je korizmena duhovna obnova za sestre milosrdnice iz mostarske, ljubuške i livanjske zajednice. Program je započeo kratkim pozdravom provincijalne glavarice s. M. Augustine Matijević nakon čega je duhovni nagovor održao provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. Korizmena duhovna obnova usmjerena je na pripremu tijela, uma i duha za proslavu najvećega kršćanskog blagdana Uskrsa kroz molitvu, pokoru i preispitivanje osobnih stavova.
Tijekom nagovora fra Jozo je istaknuo svoju suradnju sa sestrama milosrdnicama u Chicagu gdje su vodstvo prve bolnice „Illinois General Hospital of the Lakes“ 1852. godine preuzele upravo sestre milosrdnice i preimenovale je u „Mercy Hospital“. Bila je to prva bolnica s poveljom u gradu. Također, sestre ondje vode i najveće gradsko prihvatilište za djecu s posebnim potrebama koje ih dnevno prima oko 2500.
U razmišljanju na temu „Kako živjeti zajedno“ fra Jozo je istaknuo važnost postavljanja granica u odnosima s bližnjima koje nisu zidovi, nego upute drugima i temelj očuvanja mentalnoga zdravlja i međusobnoga poštovanja. Zajednički život je prava umjetnost i treba ga živjeti u skladu i slobodi koja ne pripada zajednici, nego Bogu. Kada netko krade slobodu drugomu, dolazi do različitih problema. Slušanje, naprotiv, vodi razumijevanju, međusobnomu uvažavanju i prihvaćanju osobe. Ako nekoga ne čuješ dobro, ne razumiješ ga dobro, sigurno ga onda i ne prihvaćaš dobro. To bi trebala biti polazna točka svakoga zajedničkog života, a polazna točka određuje cijeli život. Stoga se treba uvijek iznova pitati što je naša polazna točka i pritom ne davati generalne odgovore jer je svaka osoba različita. U zajedničkome se životu ništa ne smije generalizirati jer to onda iskrivljuje put.
Razmišljanje je završio riječima jednoga isusovačkog generala koji je rekao: „Osim traženja Gospodina, ništa u životu nije važnije nego imati ljubavi. Ona je ona koja vas diže ujutro iz kreveta, koja odlučuje kako ćete provesti svoj dan, koliko patnje možete podnijeti i koliko radosti podijeliti. Ta ljubav oblikuje vašu dušu i vaš cijeli život. Ljubav odlučuje sve. I to je dobro, jer Bog je ljubav.“
Po završetku nagovora uslijedila je prilika za sakrament pomirenja, a zatim i euharistijsko slavlje. Osvrćući se na Evanđelje Treće korizmene nedjelje koje govori o susretu Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu, fra Jozo je u prigodnoj propovijedi naglasio važnost susreta u životu jer sve ono važno što se u životu dogodi, plod je nekog susreta. To se dogodilo i ženi koja „ostavi vrč na zdencu i ode“. Rečenica je to koju fra Jozo smatra jednom od najljepših u Novome zavjetu jer simbolizira novi početak u životu žene opterećene svojom grješnom prošlošću. Ostavi svoju prošlost, svoje grijehe kod Isusa i ode slobodna. Susret je to koji je označio novi život. Žena više ne gleda na prošlost kao na teret, nego kao na učiteljicu života. To je ono što je važno u životima ljudi svih staleža, zaključio je fra Jozo, piše Katolička tiskovna agencija (KTA).
(Mostarski.ba)
