Hercegovački uštipak dobija oznaku tradicionalnog specijaliteta

“BRATOVŠTINA S-NIKOLE-T” Buna-Mostar podnijela je Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine zahtjev za registraciju naziva “Hercegovački uštipak” oznakom garantirano tradicionalni specijalitet.

Hercegovački uštipak ima kulturnu i historijsku vrijednost kao sastavni dio gastronomske baštine. Priprema se generacijama, recept i način izrade nisu se značajno mijenjali, a proizvod se izrađuje isključivo od osnovnih sirovina bez industrijskih dodataka.

Tijesto se priprema ručno, od osnovnih sastojaka, bez upotrebe aditiva i sredstava za dizanje tijesta. Nakon miješanja do elastične konzistencije, tijesto se oblikuje rukom ili kašikom te prži u vrućem ulju do postizanja zlatnožute boje i karakteristične hrskave kore.

Ovaj proizvod duboko je ukorijenjen u svakodnevni život, običaje i gastronomsku kulturu hercegovačkog čovjeka te predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola domaće kuhinje. U prošlosti je predstavljao osnovno i svakodnevno jelo koje se pripremalo od jednostavnih, lokalno dostupnih sastojaka – brašna, vode i soli – bez dodataka koji bi zahtijevali posebne resurse ili dugotrajnu pripremu. U pojedinim krajevima, u tijesto se dodavala i manja količina domaće rakije radi manjeg upijanja ulja u sami proizvod prilikom prženja.

Hercegovački uštipak može se poslužiti samostalno ili kao dodatak drugim jelima, a tradicionalno se jede dok je topao, rukama, uz sir, kajmak, pršut, pancetu, med, pekmez, džem ili u kombinaciji s hladnim jogurtom ili kiselim mlijekom.

Riječ „uštipak“ potječe od glagola „ušćinuti“, odnosno „uštipnuti“. U prošlosti, kada su obitelji u Hercegovini bile brojne, s mnogo djece različite dobi, žene su često morale brzo i jednostavno pripremiti obrok. Tada nije bilo neuobičajeno da se pravi beskvasni hljeb koji se brže pripremao i bio svakodnevni dio ishrane.

Dok bi se hljeb pekao, domaćice bi „ušćinule“ dio tijesta i ispržile ga djeci koja nisu mogla čekati da se hljeb ispeče. Tako su nastajali prvi uštipci – jednostavno, mirisno i hranjivo jelo koje je donosilo radost djeci i olakšanje domaćicama. Ova etimologija svjedoči o dubokoj povezanosti proizvoda s tradicijom, toplinom doma i svakodnevnim životom obitelji u Hercegovini.

(Mostarski.ba)