Zec je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Uskrsa, ali mnogi se pitaju kako je upravo ova životinja postala povezana s kršćanskim blagdanom, budući da se u Bibliji uopće ne spominje. Njegovo porijekl zapravo dolazi iz narodnih običaja, a prvi put se uz Uskrs počinje vezivati u Njemačkoj krajem 17. stoljeća.
Uskrsni zec, koji daruje slatkiše dobroj djeci, slično kao Djed Mraz za Božić, prvi se put spominje 1682. godine u njemačkim pričama. Njegovo porijeklo često se povezuje s poganskim tradicijama, posebno s legendom o božici plodnosti i proljeća Eostri. Prema tim vjerovanjima, zec je bio njezin simbol jer se od davnina smatrao znakom plodnosti zbog brzog razmnožavanja.
Ova tradicija prenesena je u Ameriku u 18. stoljeću zahvaljujući njemačkim doseljenicima koji su u Pennsylvaniju donijeli običaj zeca poznatog kao „Osterhase“. Prema legendi, taj je zec donosio obojena jaja poslušnoj djeci. Djeca su za njega pripremala gnijezda u koja bi ostavljao jaja, a ponekad bi mu ostavljala i mrkvu kao znak pažnje.
S vremenom se ovaj običaj proširio diljem Sjedinjenih Američkih Država, a kasnije i svijeta. Razvojem industrije, uskrsni zec dobio je i svoj popularni čokoladni oblik, bez kojeg je danas Uskrs gotovo nezamisliv.
Iako zečevi ne polažu jaja, njihova povezanost s jajima ima simbolično značenje. jaje je kroz istoriju predstavljalo novi život, plodnost i obnovu. U kršćanstvu ono simbolizira Isusovo uskrsnuće i izlazak iz groba.
Osim toga, tokom korizme jaja su nekada bila zabranjena za konzumaciju, pa su ih ljudi u srednjem vijeku počeli ukrašavati kako bi njihovo ponovno jedenje na Uskrs bilo svečanije. Danas se uskrsni zec najčešće prikazuje kao bijeli zec dugih ušiju, često odjeven u šarenu odjeću, iako u različitim zemljama postoje i njegove druge varijacije.
(Mostarski.ba)
