“Anđeo Mostara” – Sally Becker dobila nagradu za životno djelo “Ponos Britanije”

Humanitarka Sally Becker dobila je nagradu za životno djelo „Ponos Britanije“, za svoje tri decenije humanitarnog rada u ratnim zonama, između ostalog i Bosni i Hercegovini.

Iako ponosna, kaže da je i istovremeno tužna jer potreba za njenim radom nije prestala.

Sali, poznata kao “Anđeo Mostara”, spasila je hiljade života iz više globalnih ratnih zona tokom 32 godine djelovanja. Sada je njen nevjerovatan humanitarni rad prepoznat nagradom za životno djelo.

“Veoma sam ponosna što sam Britanka, tako da je jednostavno divno imati nagradu koja pokazuje da je Britanija ponosna na mene”, rekla je Sali.

“Gledala sam ceremoniju na televiziji u prošlosti, ali nikada nisam sanjala da ću biti dio toga.”

Sally Becker, umjetnica, imala je 30 godina kad je prvi put došla u Mostar 1993. godine gdje je bjesnila agresija HVO-a i HV-a. Istočni dio grada je bio u okruženju, a u njemu je bilo 50.000 ljudi bez dovoljno hrane i lijekova.

Sally je ubrzo postala prava ikona bojnog polja, jer se sa svojom ‘katrcom’ (Renault 4) pojavljivala gdje god je bila potrebna pomoć civilima i uprkos tome što se često pucalo na nju, nikada nije bila ozlijeđena. Uz izuzetne organizacijske vještine, počela je koordinirati pomoć iz Velike Britanije, a Ujedinjene nacije ubrzo su primijetile njezine vještine, te joj olakšali rad dogovarajući kratkotrajni lokalni prekid vatre kako bi joj omogućili prijevoz ranjenih i pomoći. ‘Katrca’ je kasnije zamijenila hitna pomoć što je znatno olakšalo rad.

Jednog dana uslijed ratnih okolnosti uz veliki napor je uspjela stići do ratne bolnice u istočnom dijelu Mostara, gdje su je ljekari zamolili da preuzme troje djece iz jedne porodice koja su teško povrijeđena. Granata im je pogodila kuću, teško ranivši sestru koja je imala tek sedam dana i dva brata.

Sally se jako brinula, jer je prvo morala dogovoriti dozvolu za njihov izlazak. Ljekaru je predložila kompromis. Vratit će se za tri dana i odvesti djecu na liječenje. Kad je otišla, nije znala kako da izvrši plan, ali uz pomoć prijatelja dobila je uvjerenje od Ministarstva obrane Hrvatske da će djeca moći napustiti Mostar i otići na liječenje u Split. Sally se nakon tri dana vratila u bolnicu, ali nažalost saznala da je jedno od djece (Damir) u međuvremenu već podleglo. Uspjela je spasiti Elviru i Elmira, koji danas žive u Mostaru.

Sally se vratila u Mostar prije nekoliko godina i ponovo je srela Elviru i Elmira.

Organizacija humanitarne pomoći iz Britanije

U decembru 1993. godine, Sally je organizirala konvoj od 57 vozila hitne pomoći i kamiona s lijekovima iz Velike Britanije za Bosnu i Hercegovinu u vrijednosti od milion britanskih funti. Konvoj je pratilo 250 dobrovoljaca.

Samo tri mjeseca kasnije saznala je da u Novoj Biloj, kod Travnika, blokirano 28 povrijeđene djece koja nisu mogla na liječenje zbog jake zime i brojnih kontrolnih punktova HVO-a. Sally je ponovno krenula u akciju, a nakon što su osigurane dozvole, djeca su helikopterom prebačena na sigurno.

Napisala je knjigu “Suncokreti i snajperi”, a imala je čast nositi olimpijsku zastavu s Muhammedom Alijem na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu.

Oni koje je Sally spasila tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu su tek su nedavno saznali da je njihova heroina prodala svo svoje zlato tih godina da bi kupila lijekove i financirala aktivnosti za spas djece.

(Mostarski.ba)