BiH uranila na izbore: Tajna bosnaskog lonca…

U nedostatku ozbiljnih rezultata, ali i što je puno važnije – političke vjerodostojnosti – vladajuća „Trojka“ (SDP, NIP, Naša stranka) nastoji upisati sebi u zasluge politički pad Milorada Dodika!

U najboljem slučaju Trojkaši su samo znali prepoznati trenutak (ili im je i to najavljeno?) i strateški se povući na rezervne pozicije kako bi ostavili prostora Dodiku da se sam uništi, a strancima da mu u tome „pripomognu“, piše Farku Kajtaz u svom novom blogu.

Ono što gledamo zadnjih dana samo je završna faza jednog dužeg procesa, koji je počeo nakon zadnjih Općih izbora u BiH kada su nas baš iz Trojke uvjeravali kako se Dodik… eto „promijenio“, iako je baš svima bilo jasno da su to tek slatke nade bez stvarnog uporišta u realnostima turbulentnih političkih odnosa.

Ali… valjalo je „zgrabiti vlast“ i sve pripadajuće privilegije – naravno, pa se pri tome i notorni Dodik činio kao poželjan i odgovarajući partner kome neugodno laskanje Trojke ne samo da nije značilo baš ništa, već je svoje „partnere“ redovno još žešće vrijeđao i omalovažavao.

Čak ih i kočijaški psovao, dok su oni stalno ponavljali dobro uvježbanu mantru o „drugačijem“ Dodiku. Bili su „optimisti“.

Sličan odnos Trojke je imala i sa Draganom Čovićem (HDZ BiH), koji je od njih lukavo znao izvući skoro sve što ga je zanimalo. U šta je „upro prstom“.

Čak i više nego što je tražio.

Čoviću su „partneri“ u FBiH trebali samo da sklopi vlast u kojoj će biti najjača karika, pri čemu je gazio i vlastite principe o „legitimnom predstavljanju“, jer je Vlada FBiH imenovana na osnovama (jednodnevne!?) suspenzije Ustava, a ne stvarnog rezultata izbora i ustavom garantiranih mehanizama uspostave vlasti.

Ono što se već sada može zaključiti (uz dobru dozu vjerovatnosti) je da Trojka nakon svega ima tek simbolične šanse da se opet nekako dokopa – barem dijela vlasti. Da su izbori koliko „sutra“ – rezultat bi za njih bio najvjerovatnije – poražavajući… ali dugo je do izbora, pa je pomalo čudno zašto se lider opozicijske SDA – Bakir Izetbegović ponaša kao da već pobijedio!?

Izetbegović svakako ima razloga da razmišlja pobjednički, zbog čega ovih dana uredno održava i važne sastanke sa diplomatama i zvaničnicima, ali bi morao znati kako u BiH „političko vrijeme“ teče ponešto drugačije u odnosu na druge države i društva. Ovdje se iz raznoraznih razloga puno toga još uvijek može dogoditi u malo vremena.

Preuranjena kampanja može biti „dokaz snage“ i širenja optimizma, ali i „dvosjekli mač“ za onoga koji je pokreće, obzirom da se izborno tijelo jednostavno može zamoriti i uspavati, te povjerovati kako na „već dobivene izbore“… i ne treba baš obavezno izlaziti.

U svako slučaju sa ili bez izbora u BiH je nakon političkog debakla Dodika u Skupštini entiteta RS došlo do novog političkog momentuma, koji značajno mijenja odnose na političkoj sceni i koga bi svi rado nekako iskoristili.

Naplatili, ako se to bilo kako može.

Prerano je za nekakve konačne zaključke, jer je mnogo toga još nejasno. Prije svega odgovor na pitanje; Šta se to zaista Dodik dogovorio sa Amerikancima i kakve su sve moguće implikacije sasvim izvjesne izolacije Aleksandra Vučića i državnog rukovodstva Srbije na regiju… pa i BiH?

U svakom slučaju u uvijek toplom „bosanskom loncu“ sve je (još) moguće, pa i političko „usaglašavanje“ dojučerašnjih ljutih protivnika, jer svima je vlast itekako draga… bez obzira na zaklinjanja u narod i njegova prava.

Za zemlju i građane je najvažnije da se u preostalom vremenu do izbora nekako iznađe „tajni sastojak Bosanskog lonca“, koji će, ako ništa drugo – onemogućiti dalji nastavak beskonačne političke krize, koja odgovara samo onima na vlasti i pri vlasti.

Sa ovakvom politikom svi smo kolektivno na gubitku, osim onih koji se kunu da sve što rade – rade da bi nama „bilo bolje“…

Što se tiče „stranaca“ zar ne bi bilo najbolje da „nakon svih ovih godina“ – eksperimenata i polovičnih rješenja već jednom priznaju svoje promašaje i zablude i ovoj zemlji pomognu da stane na noge.

Ne okrećući glavu, već aktivno pomažući da se riješimo nelogičnosti i sulude etnokratije pod svaku cijenu, koja nas stalno sapliće.

Čak i onda kada mislimo da idemo naprijed!

Tajna dobrog Bosanskog lonca je u tome da se stalno miješa.

Na tihoj, ali postojanoj vatri! To zna svaka domaćica…

(Mostarski.ba)