Čak 94% korisnika rezanog duhana “podržava” crno tržište

Kada se govori o crnom tržištu duhana u Bosni i Hercegovini, rasprava se najčešće zadrži na nivou brojki. Preko 420 miliona konvertibilnih maraka – toliki je godišnji gubitak države zbog nelegalne trgovine duhanom. No, problem je daleko kompleksniji od fiskalnog aspekta.
Prava cijena crnog tržišta duhana ogleda se u tihoj normalizaciji ilegalnog kao dijela svakodnevice.

U posljednjih pet godina, određeni pomaci su zabilježeni. Prema podacima istraživačke agencije IPSOS, udio ilegalnih cigareta na tržištu smanjen je sa 54 posto u 2020. na 30 posto u 2025. godini. Rezultat je to niza koordiniranih mjera – od pojačanih inspekcija i graničnih kontrola, do boljeg umrežavanja nadležnih agencija. Međutim, cijeli jedan segment i dalje ostaje potpuno izvan dometa formalnog sistema, a to je rezani duhan.

Rezani duhan je, bez konkurencije, najdominantniji segment crnog tržišta. Prema istim istraživanjima, 94% ispitanih potrošača rezanog duhana u BiH koristi isključivo ilegalno nabavljene proizvode. Ova brojka, za razliku od drugih, ne pokazuje tendenciju opadanja, već je potvrda da je rezani duhan glavni oslonac crnog tržišta, zamijenivši klasične krijumčarske lance cigareta.

Tržište gdje odsustvo zakona nije prepreka nego podstrek

Prodaja rezanog duhana u BiH odvija se po pravilima neformalne ekonomije – bez računa, akciza, ali i bez kontrole kvaliteta, što znači da nije poznato šta tačno građani konzumiraju. Trgovina se odvija direktno među poznanicima, na pijacama, a sve češće i putem društvenih mreža. U tom paralelnom sistemu, zakon praktično ne postoji. Međutim, odsustvo regulatornog nadzora ne predstavlja prepreku, već je razlog postojanja crnog tržišta.

Razlog za ovakvo stanje je strukturiran i višeslojan. Na prvom mjestu su visoke akcize i porezi na duhanske proizvode, koji su isprva pravili značajnu razliku u cijeni između legalnog i ilegalnog duhana i duhanskih proizvoda. Danas, ta razlika je manja, no građani se svejedno, uglavnom iz ekonomskih razloga, okreću ilegali.

Inspekcijske službe u praksi nemaju kapacitete za svakodnevno praćenje mikrodistribucije koje se oslanjaju na fleksibilne kanale i zatvorene krugove. Također, društvena tolerancija prema kupovini duhana “na crno” ostaje visoka, a ponajviše jer se takva praksa ne doživljava kao ozbiljan prekršaj.

Spomenuti gubitak od 420 miliona KM često se pokušava ilustrirati infrastrukturnim projektima koji su tim novcem mogli biti realizirani – moderni bolnički centri, stotine kilometara autoputa, subvencionirani stanovi za mlade porodice. Međutim, crno tržište ne ugrožava samo budžet, već sistemski podriva kapacitet države da namjenski investira tamo gdje bi trebala.

Šta pokazuje iskustvo Hrvatske?

U regiji se već vide primjeri sistematskog pristupa koji daje rezultate. Pa tako, primjera radi, susjedna Hrvatska je u pet godina uspjela smanjiti udio crnog tržišta cigareta s 21 na 11 posto. Po pitanju rezanog duhana, brojka je također manja – 70 posto korisnika konzumira ilegalne proizvode.

Postignuto je to kombinacijom konzistentne akcizne politike, permanentne inspekcijske prisutnosti, uključivanja novih alata poput specijalizovanih pasa za detekciju duhana, ali i – kroz komunikaciju s potrošačima.

Ono što Hrvatsku izdvaja jeste kontinuitet, bez institucionalnih “pauza”, sa manje kampanjskih, a više trajnih mjera. Također, uspostavljena je saradnja između države, industrije i građana koja se ne svodi na formalno partnerstvo, već na konkretne rezultate.

S druge strane, u Bosni i Hercegovini stvari još uvijek funkcionišu po principu reaktivnosti. Intervencije se dešavaju nakon izbijanja problema, bez dugoročnih strategija. U slučaju rezanog duhana, to je dovelo do potpunog gubitka kontrole. Kod proizvoda nove kategorije, koji su još uvijek relativno “na početku” – ali gdje se također može pojaviti potencijalno crno tržište, i dalje postoji prostor za korekciju, no reagovati treba pravovremeno.

Ključne preporuke: Šta dalje?

Da bi se odgovorilo na dugogodišnji izazov crnog tržišta duhana, a što nam sugerišu i primjeri susjednih zemalja, potrebna je promjena pristupa. Umjesto povremenih akcija i parcijalnih mjera, BiH mora razviti funkcionalnu, održivu i integrisanu strategiju koja uključuje sljedeće elemente:

Nastavak intenzivnog rada na terenu – bez prekida i padova u aktivnostima
Sistematsko jačanje kapaciteta UIO i ostalih agencija za provedbu zakona – posebno u praćenju rezanog duhana i proizvoda nove kategorije (kako bi se izbjeglo stvaranje novog crnog tržišta)
Pametna i dobro planirana akcizna politika bazirana na realnom stanju na tržištu, svjetskim trendovima i najboljim praksama
Transparentna saradnja, gdje država, industrija i građani djeluju zajedno
Jasna komunikacija s građanima, koja pojašnjava razliku između legalnog i nelegalnog – i njihove posljedice
U konačnici, ono što se gubi kroz ilegalnu trgovinu duhana nije samo prihod, već i autoritet države, njena sposobnost da upravlja, reguliše i zaštiti javni interes.

Zbog toga, borba protiv ovakvih pojava ne može biti povremena, niti ograničena na nekoliko institucija, već treba podrazumijevati politiku koja je zajednička, ali nadasve dosljedna.

(klix.ba)