Dvadeset godina od prerane smrti Fadila Toskića

Navršilo se dvadeset godina od prerane smrti Fadila Toskića!

Pjevačka zvijezda, nekadašnje Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Miljenik sarajevske raje. Umjetnik i dobri duh muzičke scene.

Na klinici za plućne bolesti “Podhrastovi”, 10. januara 2006 godine, nakon kratke i teške bolesti, preminuo je Fadil Toskić.

Uz sjećanja generacija 70-tih koji su posjećivali „igranke“ u „Slozi“, Fisu, Skenderiji veže se i ime Fadila Toskića. Ime koje je na specifičan način obilježilo tadašnju sarajevsku muzičku scenu.

Rođeni Crnogorac, zajedno sa roditeljima, tri brata i sestrom iz Podgorice preselio je u Sarajevo. Otac Rifat vrsni brico, odškolovao je svoju djecu. Svakome dao hljeb u ruke. No, najmlađi Fadil, uz frizerski zanat, u sebi pronalazi i muzički dar.

Počinje nastupati u Sarajevu, pa onda u grupi „Ajani“ da bi se nedugo zatim našao prije Vajte u „Teškoj industriji“.

Njegova samostalna karijera počinje na festivalu „Vaš šlager sezone“ 1977. godine sa pjesmom „Pođi pravo“.

Godinu dana kasnije sa numerom „Zapalio sam plamen“ odnosi prvu nagradu publike.

 

Uslijedili su njegovi nastupi na „Opatijskom festivalu“ i pjesma „Burna ljubavi vladaj“, „Splitski festival“ i pjesma „Još u srcu ima žara“. Nižu se Fadilovi uspjesi sa singlicama i LP pločama i hitovima „Kad ostaneš jednom sama“, „Puče grom u srcu mom“, „Ružo moja“, „Jasmina“, „Crno vino plave oči“, „Kapija“…

Uvjerljivog i sugestivnog interpreta „brao“ je simpatije publike. Kolegama, onakav kakav je bio, prijatan, simpatičan, iskren, prirastao srcu. Nevjerovatno vrijedan jer je uporedo sa muzičkom aktivnošću radio i u svom frizerskom salonu u naselju Hrasno. Više damski, nego li muški frizer.

Za vrijeme ratnih zbivanja jedno vrijeme boravio je u sarajevu. Našao se i na prvim linijama kopanja rovova. Odatle potiče i anegdota koja se prepričava i danas. Naime, dok je kopao iz rova je zapjevao „Puče grom u srcu mom“ što je izazvalo smijeh među rajom. Vratili su ga odmah u grad. A on na put u Njemačku ko zna kako gdje se mnogo namučio i gdje bi naprosto „nestao“ da mu estradnjaci na čelu sa rahmetli Halidom Bešlićem, koji ga je naprosto volio, mnogo pomogli.

 

Salon Fadila Toskića svojevremeno je bilo okupljalište muzičara i autora. Bodo, Pimpek, Ivica, Fadil, Vlatko… kod njega su uz kaficu i pjevušili, zasvirali i upravo tu su nastajale mnoge nove pjesme.

U tom salonu pred sami rat ostao je fotoarhiv slika jedne generacije sarajevskih muzičara. A onda je došao onaj zvani „ništa“, onaj nečovjek i sve mu uništio. Uništio zato što se znalo da je to bio salon Fadila Toskića.

A otišao je prije nego li je trebao. Nakon kratke ali teške bolesti preminuo je 2006. godine. Sahranjen je na sarajevskom groblju Bare, a ispratili ga sa suzama i tugom veliki broj estradnjaka i prijatelja. Fadil Toskić je jedan od onih koji nije ostavio za sobom samo muziku i pjesmu kojoj bi još toga dao da je ostao duže nego i lijepu priču o izuzetnom velikom čovjeku niskog rasta. Ljudini koji nedostaje svojim drugarima. Topao i prijateljski duh tog plemenitog, Fadila.

(Mostarski.ba)