Faruk Kajtaz blog: Stoltenberg u BiH: “Besmislena recka” ili prava stvar

Piše: Faruk Kajtaz

Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a je stigao u BiH. Kamere prate svaki korak…gdje se jelo, gdje se sjelo.

Nego…da li je Stoltenberg u BiH, kako bi „stavio samo još jednu (u suštini) besmislenu diplomatsku recku“ ili u glavi ima neki novi…puno bolji plan?

Posjeta stiže u vrijeme Velikog rata u Evropi i kreiranja Najnovijeg svjetskog portetka, koji se gradi i razgrađuje pred našim očima. U vrijeme brojnih hibridnih ratova, koji se već najmanje deceniju odvijaju širom Velike euroazijske geopolitičke ploče.

Praktički u živom prenosu nastanka Novog vrlog (digitaliziranog) svijeta…sa svakom novom slikom „forsiranja rijeke Don u Ukrajini“, razaranja Gaze i pozicioniranjem Irana, te napetostima oko Tajvana i u Južnom kineskom moru.

Nova ključna riječ nije globalizam u ekonomskom, već u sigurnosnom i vojnom smislu.

Decenijama uredno slagano oružje najvećeg kalibra se uredno troši na radost vojno-industrijskih kompleksa na više strana svijeta: SAD, EU, Kina, Rusija, Indija…

Važno je zauzeti pozicije. Potvrditi ono što je „poklopljeno“ ili preoteti neki važan geopolitički komad svijeta. Neko važno mjesto iz nekog razloga. Tamo gdje se interesi preklapaju – vode se ratovi!

Hibridni ili oni stvarni. Ili i jedni i drugi u isto vrijeme…najčešće.

Jedno od takvih mjesta na euroazijskoj Ploči je i prostor Zapadnog Balkana. Meki trbuh (zapadne) Evrope…raskrsnica puteva (plinovoda), vjera, nacija, velikih rijeka i izlazaka na topla mora Mediterana.

Za početak je itekako dobro što Stoltenberg uopšte dolazi u BiH. Znači da smo na neki način važni. Možda i ne najvažniji, ali ipak dovoljno važni da prvi čovjek NATO saveza spakuje kufere i doleti do Sarajeva.

I dobro, sada kada je jasno da postoji interes, važno je znati i šta možemo očekivati? Da li je to samo (još) jedan naivan pokušaj da se upozorenjima i suštinski nepostojećim „prijetnjama“ nešto riješi ili se ovoga puta ima u vidu nekakav konkretniji plan. Neki novi sistem djelovanja u kratkom periodu, koji će prevazići fraze o potrebi saradnje i zajedničkim interesima.

Naime, u BiH ne postoji sukob oko načina ulaska u NATO i pod njegov kišobran, već se „bitka“ vodi oko pitanja treba li BiH i dobar dio regije uopšte u ovaj ili neki „drugi savez“!?

Predugo je Zapad, pa time i NATO vjerovao da je Zapadni Balkan završena priča i da se ovdje sve podrazumijeva. Odavno to nije tako zbog utjecaja Rusije, a Zapad je to tek odnedavno procesuirao. Prihvatio kao činjenicu i sada pokušava sa ogromnim zakašnjenjem da to brzo amortizira.

Najbrže što može…ali ne ide to tako lako kada se problem godinama uredno meo pod tepih. Kada se tolerilara (i još tolerira) Dodikova devastirajuća politika, favorizirao suludi etnički politički princip preko svake mjere razuma (podrška Čoviću) u naivnom vjerovanju da će se stvari nekako riješiti. Da će popustiti „najslabija karika“. Ona bošnjačka…naravno.

Posjeta generalnog sekretara NATO saveza će zato imati smisla samo ukoliko označi početak jedne potpuno nove polike Zapada na Zapadnom Balkanu. Posebno u BiH!

Državi, koja bi konačno trebala prodisati lišena teških okova Daytona i nacionalističkih politika na svim stranama, koje ne samo da su – sve ove godine favorizirane, već su i ohrabrivane!

Zapad treba prestati sa dvostrukom igrom instaliranja unikatnih rješenja samo za BiH i okrenuti se podršci izgradnji demokratske, snažne i decentralizirane države. Onima koji su ZAISTA za Zapad i NATO i ne kalkuliraju. Prema evopskim, a ne balkanskim pravilima igre.

Treba prestati i sa pogubnim pragmatizmom udovoljavanja najvećim galamdžijama samo radi „mira u kući“. I ponuditi sigurnosne garancije sa jasnim planovima mogućeg kriznog djelovanja…za ne daj Bože!

Tek tada će Bosna zaista biti mirna. Barem toliko da neće živjeti beskrajno u političkom limbu planirano raspadajuće države, koja se ne može raspasti. Ili neki u njoj još vagaju…na koju bi stranu.

Nešto će svakako biti i do nas. Ovakvih kakvi smo…mahom nikakvi…bez jasnog plana i u vječnom procesu ubjeđivanja ko je u pravu i ko mora kontrolisati tendere, dok se urušavaju temelji države u koju se kao kunu.

Velika igra u svijetu zahtjeva Velike planove i Velike ljude.

Ima li ih u BiH? Ipak, da se ne lažemo – nije sve do Stoltenberga…