Faruk Kajtaz blog: Vule na “tihoj vatri”: Ameriko…Čemeriko!

Piše: Faruk Kajtaz

U svojoj standarnoj i očekivanoj verziji javne komunikacije putem namještenih intrevjua i unaprijed dogovorenih pitanja predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, postaje sve maštovitiji u pokušajima da objasni sve ono što mu se u zadnje vrijeme događa.

Njemu i njegovim ljudima.

Da pokaže kako ga brojne afere i krize, te jačanje opozicije nije niti okrznulo…a jeste – itekako. Najnoviji „vrući krompir“ u rukama Vučića je američko stavljanje na „Crnu listi“ prvog obavještajca Srbije Aleksandra Vulina.

Čuvara tajni režima.

Maštovit kakav i jeste, te sklon čudnovatim teorijama na ivici realno mogućeg, srbijanski predsjednik je na jednoj od njemu prijateljskih televizija odvalio kako sankcija Vulinu ne bi niti bilo da je Srbija uvela sanckije Rusiji.

Vučić to izgovara, kao da neuvođenje sankcija Putinovoj Rusiji nije nikakav veliki problem, te po ko zna koji put „zaboravlja“ objasniti zašto je Srbija jedina u Evropi (uz Bjelorusiju), koja to da sada nije uradila?

Ipak, najridikuloznije „objašnjenje“ iz Vučićevih usta je ono kako SAD ne žele Srbiju kao takmaca u proizvodnji naoružanja!?

Eto, prema Vučiću, sila broj jedan u svijetu, koja troši na naoružanje i vojsku koliko sve ostale zemlje svijeta zajedno, strahuje od namjenske industrije Srbije i tamo nekakvog Krušika!?

Zna dobro Vučić da to nije tako, ali mora ponuditi zbunjenoj javnosti neke „argumente“. Ako ih nema ili su previše nategnuti da bi iole dobro zvučali, onda može poslužiti i ovakva lažna medijska bomba. Kreirana kao očigledna neistina, ali sa zadatkom da pokaže nekakav Vučićev i srbijanski prkos. Čak i pred najvećom silom svijeta.

I tako dok je Vučić pred srbijanskom javnošću detaljno glancao lik i djelo Vulina, služba pod direktorovanjem tog istog šefa BIA-e je vrlo bjelodano pokazala da američke sankcije nikako nisu bez osnova.

Naime, veliko je pitanje, čije to naredbe sluša Vulin kada njegovi ljudi zabranjuju ulazak u Srbiju jednom prominentnom antiputinovskom aktivisti. Uz krajnje smiješna objašenjenja zabrane ulaska.

Ali to je zapravo onaj pravi odgovor Vučića na američke prozivke. Potez, koji ide samo u korist Putina i Rusije!

Može on kasnije pričati šta ga je volja, ali Zapad mu više ne vjeruje riječima, već samo djelima. A Vučićeva djela itekako pretežu na rusku stranu, bez obzira na njegovu retoriku, koja će se pokazati tek kao strateška kupovina vremena i ništa više.

Razvlačenje geopolitičke žvake do moguće ruske pobjede u Ukrajini, koja bi onda dovela do novog – za Srbiju povoljnog miješanja karata. To se, međutim, najvjerovatnije neće dogoditi. Upravo suprotno.

U trenutnom odnosu snaga Rusija najviše može računati na neki „neriješeni rezultat“ što je suštinski poraz u odnosu na početne ciljeve tzv. „specijalne operacije“. I to samo pod uslovom da Ukrajina pokaže volju da na to pristane. Vjerovatno uz kolosalne ustupke Moskve.

Vezavši svoju politiku za Putina, koji se prije par godina činio vrlo jakim, Vučić je ujedno odredio i glavni kurs srbijanske politike, koji se sada ne može promijeniti – tek tako. Da može vratiti vrijeme i ponovo birati siguran sam da bi Vučić prije izbora Moskve kao strateškog saveznika i zaštitnika radije dva puta dobro porazmislio.

Bilo kako bilo sa tim izborom Vučić sada mora živjeti ili bolje reći preživljavati, jer su sve igre odigrane i potezi povučeni.

On bi se još možda i razveo, ali šta će reći druga strana?

Ameriko…oj…Čemeriko!