Finansijska akrobacija: Kako opremiti djecu početak školske godine?

Uskoro počinje nova školska godina. Dok se školarci raduju novim izazovima i susretu sa drugarima iz škole, ono što je sigurno – to stvara muku i zadaje glavobolje roditeljima.

Kako će četveročlana porodica, sa dva učenika, naprimjer, opremiti djecu za školu?

Potrošačka korpa za juli iznosila je 3.202,70 KM. Prosječna plaća iznosila je 1.590 KM.

S obzirom na ogromna poskupljena, prije svega hrane, prehrambenih i higijenskih proizvoda, vode, struje i mnogih drugih potrepština – spisak bi mogao biti mnogo duži, ali bi nam zauzeo čitavu stranicu – sigurno je da će mnogim građanima, “običnim smrtnicima”, biti više nego teško.

Čitataljka iz Srednjobosanskog kantona kaže da je sve bilo lakše dok joj je kćekra išla u osnovnu školu. Izdaci su sada mnogo veći. Osim udžbenika, koje kupuje polovne, potrebno je nabaviti i školski pribor koji je sada mnogo skuplji. Djeca rastu, posebo u prelasku iz osnovne u srednju školu, te je potrebno kupiti novu odjeću i obuću. A i ne možete djecu poslati u školu u starim, pohabanim stvarima.

– Početak nove školske godine za mene, samohranu majku, veliki je stres. Svakim danom, sve je skuplje – kaže naša čitateljka.

Dugoročne posljedice ovakvog sistema

Kontaktirali smo Udruženje za unapređenje kvalitete življenja Futura Mostar.

Predsjednik Udruženja Marin Bago za Faktor kaže da su za roditelje to ogromni izdaci.

– U osnovnim školama je “podnošljivo”. Posljednjih godina djeca dobiju besplatne udžbenike. Međutim, šta je sa ostalim stvarima – školski pribor, teke, olovke, bojice, oprema za fizičko, sve to košta. Zato bi bar osnovno obrazovanje trebalo biti besplatno – smatra Bago.

Srednje obrazovanje nije besplatno, fakultet u BiH je na teretu roditelja, podsjeća sagovornik.

– Jedini smo u regionu gdje se fakultet plaća. U Srbiji i Hrvatskoj fakultet je besplatan. Morate proći prijemni i to je to. Tragično je i tužna je činjenica da naša djeca idu u druge države da studiraju. U ovoj krizi morali bismo više investirati u djecu, otvoriti sve kanale da država finansira obrazovanje naše djece, a ne roditelji. Druge zemlje će nam “oduzeti” našu djecu i talente. Pa to se već odavno dešava. Malo njih će se vratiti – zaključuje Bago.

Nekoliko stotina uvijek fali

Na naše pitanje kako uopće rasporediti troškove, naš sagovornik ističe:

– Recimo da imate idealnu situaciju, da oboje roditelja rade i da imaju prosječna primanja. Ako imaju dvoje djece, npr. jednog osnovca i jednog srednjoškolca, njima opet svaki mjesec fali nekoliko stotina maraka. Moraju posuđivati. Dizati kredite ako su uopće kreditno sposobni. Ali kako onda taj kredit vratiti ako uvijek nedostaje 300-400 maraka. Roditeljima ostaje da se odriču svega i svačega da bi mogli školovati djecu i to nas spušta na prag siromaštva.

Prosječna bosanskohercegovačka porodica u Sarajevu i Mostaru mora imati minimalno 3.700 KM mjesečno. Dakle, prosječna mjesečna plaća ne može to ni približno osigurati. Razlozi su veliki doprinosi na plaću, oni su među najvišim u Evropi. Postavlja se pitanje šta mi više plaćamo i koga. Od uposlenih u Federaciji BiH u javnom sektoru radi 52 posto. Jedan nezaposleni je na dva penzionera. Dakle, šta mi više plaćamo i gdje idemo, to niko ne zna – zaključuje Bago.

(Mostarski.ba)