U Čaršijskoj džamiji u Jablanici jutros je klanjan bajram-namaz u okviru centralne bajramske svečanosti za područje Medžlisa Islamske zajednice Jablanica.
Bajramsku hutbu kazivao je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jablanica, hadži Ekrem-ef. Hodžić, piše Jablanicalive.
U nastavku hutbu prenosimo u cijelosti:
دعاءٌ غنيٌّ أمينٌ حِمْدٌ وثَوقٌ لكَ فَكُّ مُتَجَرُّعُونَ لِلَّهِ المُغْنِي لَك
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru vidljivog i nevidljivog, Koji uspostavlja red i daje mir među ljudima. Od Njega pomoć i podršku tražimo, molimo i očekujemo; u Njegovu se milost uzdamo i Njegov mir priželjkujemo. Njemu se molimo da suzbije silnike, da njihovu oholost kazni i da obraduje pravdom obespravljene i milošću ucviljene. Neka su salavat i selam na Poslanika, a.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, i na sve koji ga slijede do Sudnjega dana. Uzvišeni je naša srca smirio u islamu i povezao u bratstvo vjernika. Zahvaljujemo Mu na blagodatima vjere koju nosimo u duši, na miru u domovini i lijepom komšiluku među nama. Dočekali smo Bajram, a ispratili ramazan, ojačani namazom, postom i zekatom, ali i svjesni izazova i kušnji koje nas čekaju. Uzvišeni Allah kaže: „Reci: ‘Neka se Allahovoj blagodati i milosti raduju; to je bolje od onoga što gomilaju.’“ (Junus, 58)
Draga braćo, danas je Bajram. Dan radosti, ali i dan u kojem čovjek treba stati i pogledati sebe. Iza nas je mjesec u kojem smo mogli vidjeti kakvi možemo biti. Dolazili smo u džamiju, ustajali na sabah, stajali u safovima, učili Kur’an, dijelili sadaku, pazili šta govorimo. I zato danas treba otvoreno reći: nije problem u tome što čovjek može biti bolji – jer smo pokazali da možemo. Problem nastaje onda kada se poslije ramazana vratimo na staro, kao da ništa nije bilo. Allah, dž.š., ne traži od nas da budemo savršeni, ali traži da budemo ustrajni. Poslanik, a.s., kaže: „Najdraža djela Allahu su ona koja su stalna, pa makar bila i mala.“
To znači da nije cilj da se u ramazanu podignemo, a poslije toga padnemo. Cilj je da ono što smo započeli – nastavimo. Zato, braćo, nemojmo biti ljudi koji poznaju džamiju samo u ramazanu. Nemojmo da nam safovi budu puni trideset dana, a poslije toga poluprazni. Nemojmo da nam Kur’an bude otvoren samo u ramazanu, a poslije zatvoren. Ako smo mogli doći na sabah u ramazanu – možemo i poslije. Ako smo mogli klanjati teraviju – možemo čuvati farzove u džematu. Ako smo mogli ostaviti loše navike – nema razloga da im se vraćamo. Ramazan nam je pokazao da možemo više nego što mislimo. I zato danas nije pitanje možemo li – nego hoćemo li. Hoćemo li čuvati ono što smo stekli ili ćemo to izgubiti za nekoliko dana?
Braćo, ramazan nas nije učio samo ibadetu, nego i odnosu prema ljudima. Učio nas je da mislimo na druge. Koliko je bilo iftara, koliko sadake, koliko pomoći. To ne smije stati. Jer vjera nije samo između čovjeka i Allaha, nego i između čovjeka i čovjeka.
Zdrava je zajednica u kojoj ljudi komuniciraju s poštovanjem i uvažavanjem, čak i kada se razlikuju u mišljenjima. Snažna je zajednica u kojoj postoji odgovornost prema javnim dobrima, na kojima počiva njen mir i stabilnost. Odgovorna je zajednica koja brine o najslabijima: bolesnima, siromašnima i nemoćnima. Sigurna je zajednica u kojoj se poštuju red, zakon i pravila koja štite pojedinca i društvo. Napredna je zajednica koja se oslanja na znanje i razum, a ne na emociju i populizam. Svaki dio naše zajednice treba ostati posvećen onome od čega zavisi naše zajedničko dobro. Sigurnost naše zajednice mora biti iznad svega. Oni među nama koji nose emanet koji su tražili i koji im je povjeren, moraju biti posebno budni. Među njima su oni koji predvode i oni koji čuvaju. Njihova budnost i odlučnost da se suprotstave zlu koje narušava mir i zajedništvo smjernice su za cijelu zajednicu. Vjernici su poput zgrade, rekao je Poslanik, a.s., čiji dijelovi podupiru jedni druge, pa je, kako bilježi imam Buhari, isprepleo prste svojih ruku. Time nas je naučio da samo oslanjanjem jednih na druge možemo sačuvati i vjeru i zajednicu.
Draga braćo, kada pogledamo naš Medžlis, imamo razloga biti zahvalni, ali i obavezu da prepoznamo šta je iza tih rezultata. Završen je projekat postavljanja bašluka za žrtve poplava. To nije bio posao koji se završava jednim danom, nego proces koji je trajao mjesecima, tražio planiranje, strpljenje i odgovornost. Time smo pokazali da znamo čuvati dostojanstvo i sjećanje, i da ne okrećemo glavu od onoga što je teško. Od inicijative do realizacije ovog projekta prošlo je pola godine ozbiljnog rada i traženja najboljih rješenja. Danas imamo rezultat na koji možemo biti ponosni, ali i zahvalni našoj Islamskoj zajednici koja je to podržala.
Medžlis je dobitnik Povelje sa zlatnim grbom općine Jablanica, najvećeg priznanja koje dodjeljuje naša općina. Takva priznanja ne dolaze zbog jedne aktivnosti, nego zbog kontinuiteta. To znači da postoji povjerenje, da postoji rad koji traje i da zajednica ima stabilnost. Ali iza toga stoji mnogo više od onoga što se vidi. To su godine gradnje i obnove naše infrastrukture, godine rada u mektebu, rada sa djecom i omladinom, organizovanja predavanja i okupljanja i čuvanja džemata i kada je lahko i kada nije. To je rad koji se ne vidi uvijek, ali bez kojeg nema rezultata.
Džamije koje su izgrađene u našim džematima danas su pune života. U njima se klanja, uči i okuplja. One odgajaju nove generacije čija se srca vezuju za vjeru i džemat. Neka tako i ostane.
Braćo, nije lahko održati zajednicu u vremenu u kojem ljudi sve više žive za sebe, u kojem se udaljavamo jedni od drugih i u kojem je lakše povući se nego uključiti se. Zato svaki ovaj rezultat ima dodatnu težinu. Ali upravo zato ono što je pred nama traži još više.
Izgradnja Kulturno-edukativnog centra, kao projekat Medžlisa, nije samo još jedan projekat u nizu. To je ulaganje u ono što dolazi. To je projekat za generacije. I svaka generacija će se po nečemu pamtiti – na nama je da se pamtimo po onome što smo izgradili. Naši prethodnici su gradili džamije i ulagali u ovu zajednicu. Na nama je da nastavimo tim putem. Ako želimo da nam djeca ostanu vezana za vjeru i domovinu, onda im trebamo obezbijediti adekvatan prostor za to. Ovaj centar treba biti mjesto gdje će se učiti, gdje će se odgajati, gdje će se okupljati omladina i gdje će se jačati osjećaj pripadnosti zajednici. Zato ovaj projekat traži podršku šire lokalne zajednice. Allah, dž.š., kaže: „I jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.“
Nemojmo čekati da drugi urade. Svako od nas ima svoje mjesto u ovom hajru. Neko će dati više, neko manje, ali je važno da niko ne ostane po strani. Jer ono što danas gradimo, sutra će svjedočiti o nama.
Braćo, sutra je drugi dan Bajrama – Dan šehida. Na taj dan se sjećamo naših najboljih sinova ali i uzimamo opomenu. Opomenu da zlo nikada ne miruje te da traži našu budnost. Allah kaže: „I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi…“ Na nama je da ih ne zaboravimo. Da odemo na mezarja, da proučimo Fatihu i da budemo uz njihove porodice. I da budemo dostojni onoga što imamo, jer ono što imamo nije došlo samo od sebe.
Svim Jablančankama i Jablančanima, u našoj domovini i dijaspori, čestitam Ramazanski bajram. Molim Uzvišenog Allaha da vam podari zdravlje, bereket u nafaci i mir u vašim porodicama, da bolesnima podari ozdravljenje, a svima nama uputu i ustrajnost na pravom putu. Gospodaru naš, pomozi nam, popravi nas i učvrsti nas u vjeri.
Bajram šerif mubarek olsun!
(Mostarski.ba)
