Hutba muftije mostarskog u Sultan Selimovom mesdžidu: Naša borba za vakufe je borba za dostojanstvo i ravnopravnost Bošnjaka u Hercegovini

U Sultan Selimovom mesdžidu na Starom mostu u Mostaru danas je mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović održao je hutbu u kojoj je govorio o važnosti zahvalnosti na blagodatima, odgovornosti prema domovini i potrebi stalnog čuvanja identiteta i zajedničkih vrijednosti.

U uvodu hutbe muftija je podsjetio na kur’anske ajete koji upozoravaju čovjeka na sklonost nemaru i zaboravu, naglašavajući da je lijek protiv toga „zikr i hajr“, odnosno sjećanje na Boga i činjenje dobra. „Čovjek treba svoje srce, um i osjećaje stalno vezivati za prave i nepotrošive vrijednosti – za dobrotu, ljudskost, plemenitost, istinu i pravdu“, kazao je muftija, dodajući da onaj ko se veže za „jeftine populističke teme i ono što hrani ego – postaje gubitnik, rekao je muftija naglašavajući da zaborav Boga i moralnih vrijednosti vodi gubitku smisla i dostojanstva.

Govoreći o domovini i slobodi kao najvećim Božijim blagodatima, podsjetio je da su one plod velike žrtve šehida, palih boraca i odanih patriota koji su se nesebično davali u njenoj odbrani i izgradnji. Istakao je da se svijest o blagodati mora stalno produbljivati, posebno kod mladih generacija, učeći ih da „velikih stvari nema bez truda i žrtve“, te da je nezahvalnost prema blagodatima „put propasti i moralnog posrnuća“.

Poseban dio hutbe muftija je posvetio simbolici Starog mosta i starogradske jezgre Mostara, naglašavajući da su oni „neprocjenjive vrijednosti i blagodati koje svjedoče o dubokoj ukorijenjenosti bošnjačko-islamske kulture i duhovnosti. „To Mostar čini Mostarom i čini ga Gradom. Zbog toga milioni ljudi dolaze u ovaj Grad. Privlači ih ova ćuprija – most, skladne kamene građevine, vitki i s osjećajem za mjeru i ljepotu građeni minareti, kupole i kameni krovovi naših džamija uklopljeni u ovaj neponovljivi kolorit podneblja. Sve to ponovo je podizano s velikim naporom i odlučnim planom nakon što je bilo bombardirano i rušeno do u temelj tokom dvostruke agresije na ovaj Grad. Pa i sam Stari most, svjetsko kulturno blago bio je srušen a njegove obale ostale su bez poveznice i čvrstog zagrljaja“, istakao je muftija.

Rušenje Starog mosta 9. novembra 1993. godine tematizirao je kao zločin urbicida i kulturocida, počinjen nad bošnjačko-muslimanskim kulturnim ali i svjetskim civilizacijskim naslijeđem, kao moralni i civilizacijski poraz politike udruženog zločinačkog poduhvata, koja je željela uništiti mostarsku dušu. „I mora se podsjećati na zlo da bi se osigurali putevi dobru i stalno nas opominjalo da zlo postoji u svijetu dokle god čovjek u njemu postoji. Zato je obnova Starog mosta i mostarske starogradske jezgre s kulturno-historijskim nasljeđem koje svjedoči o dubokoj ukorijenjosti naše kulture velika civilizacijska pobjeda i trijumf. Stari most je obnavljan u duhu otvorene i pružene ruke mira i iskrene izgradnje povjerenja među narodima i kulturama i kao takav on je naš ali i svjetski spomenik miru i baština. On je spomenik ljubavi i dobra koje su oduvijek nadjačavale mržnju i isključivost“, dodao je.

Muftija je još jednom upozorio da Mostar i dalje nosi „teret naslijeđa rigidne politike koja prostor Hercegovine vidi kao poligon dominacije jednih nad drugima“, naglašavajući da su ideje o podjeli grada i dalje prisutne.„Nas to moralno vrijeđa, jer znamo da je takav projekt osuđen i presuđen i da je upravo u realizaciji te zamisli došlo do velikog etničkog čišćenja iz dijelova grada na desnoj obali Neretve i uništavanja kompletnog muslimanskog sakralnog i kulturnog naslijeđa u njemu. To je činjeno u ime ostvarenja ideje etnički zaokruženog prostora i teritorija, čime se slala poruka da je suživot nemoguć, i da je podjela jedino rješenje i za Mostar i za Bosnu i Hercegovinu. Tu i takvu politiku demantuje i stvarnost i život, jer sav noramalan svijet želi život u kojemu nema podjela, isključivosti i nacionalističkih narativa“, kazao je muftija.

U drugom dijelu hutbe osvrnuo se na pitanje vakufske imovine, istakavši da borba Islamske zajednice za povrat i zaštitu vakufa, posebno Lakišića vakufa, simbolizira borbu Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini za ravnopravnost i dostojanstvo.„Grubo atakovanje na nedodirljivi institut vakufa od strane ovdašnje vlasti koja prijeti revizijom odlukā o povratu vakufske imovine, a trebala bi da svim vjerskim zajednicama osigura nesmetane uslove za njihovo slobodno djelovanje u demokratskom društvu, ustvari još jednom nam pokazuje kakav je karakter te vlasti i njeno pravo lice.
“Nek se niko ne zavarava u vezi s tim!”, nagalsio je.

Otvoreno je izrazio zabrinutost da postoje neki ljudi koji u kvoti podjele pozicija po nacionalnom ključu ne drže interese svoga naroda u Mostaru i Hercegovini, koji zbog komada fotelje i vlasti nisu odlučni i dosljedni da čuvaju ono što se mora čuvati k’o zjenica oka svoga. „Ako se već Boga ne boje, neka se boje suda historije pred koji će vrlo brzo doći“, poručio je muftija.

Citirajući hadise Muhameda a.s. o izvršavanju svih segmenata preuzetih emaneta i zaduženja koje svaki pojedinca ima u društvu muftija je naglasio da svaki čovjek ima dužnost „bdjeti nad granicama svoga identiteta, dostojanstva i duhovnosti“, te da će svaki nosilac povjerenih dužnosti biti pitan pred Bogom za ono što mu je povjereno.

Hutbu je završio stihovima mostarskog učenjaka, prvog muderisa Karađoz-begove medrese Hasana Zijaije, kojima je pozvao na skromnost, bogobojaznost i činjenje dobra: „Vjerniče, nemoj trčati za zemaljskim blagodatima, slijep ne budi, otvori oči pred Božjim ibadetima… Gledaj da kao stabljika prav budeš i dobro činiš, sve dok Allahovom voljom na ovom svijetu živiš.“

(Mostarski.ba)