Kristalna noć u Crnoj Gori: Kako je tekao lov na Turke
Sinoć je gomila „spontano okupljenih“ građana marširala Podgoricom i uzvikivala „Ubij, ubij Turčina“. Bijesni građani su po podgoričkom predgrađu jurili Turke, od kojih su neki spas pokušali naći zabarakidiravši se u kladionici.
Piše: Andrej Nikolaidis
Dok je trajao lov na Turke, internet ratnici su navodili rulju i predlagali „što da se radi“, kako bi rekao drug Lenjin. Prijedlozi su uključivali upade u kolektivne smještaje i dojave adresa gdje Turci žive. Oni poduzetniji tražili su obračun sa „gamadi koja će se nakotiti i klati nas po ulicama“.
Više no aktivnu ulogu u veličanju „reakcije naroda“ uzeli su prvaci NGO sektora, zaduženi za zaštitu ekološke ravnoteže i LGBTIQ+ populacije.
Ovoga smo se u Bosni tokom rata nagledali. Falilo je još samo da privedene ljude strijeljaju. Biće i to neki drugi put, polako.
Zašto su ljudi sa fotografije privedeni i pribijeni uza zid? Pa zato što su Turci. To nije rasno, nego etničko profilisanje. I vjersko, naravno.
Šta je prethodilo svemu opisanom? Tuča u kojoj su, kako sada izgleda, noć prije neki Turci i Azerbejdžanci nožem ranili Podgoričanina.
Stvari su, međutim, daleko složenije od toga. Linč je pripreman danima prije napada. Lideri vladajuće većine i njihovi saradnici su danima sistematično plašili javnost opasnošću od Turaka koji su „preplavili Crnu Goru“, prenose vijesti.ba.
Njihovi mediji su pozivali na samoorganizovanje građana i formiranje „narodnih patrola“
Što se, eto, i desilo.
Samo nekoliko dana prije toga, ista slika u Herceg Novom. Grupa navijača sa Kosova se sa gostovanja u, mislim, Italiji autobusom se vraćala kroz taj grad. Jedan od kosovskih navijača je na zidu napisao OVK. Kosovski izvori tvrde da je to napisao preko grafita „Kad se vojska na Kosovo vrati“. Masa je pokušala napasti građane Kosova. Odbranila ih je policija.
No korijen svega je u sljedećem: Erdogan je Kosovu prodao dronove. Vučić je pobjesnio. Ovo o čemu pišem je uslijedilo. Mudri i odmjereni, no hrabri crnogorski reis Fejzić je, naravno, odmah, ukapirao o čemu se radi.
No time slika nije ni izbliza potpuna. Biće mnogo gore. Beograd Erdoganu može duvati u stražnjicu. Ali u Crnoj Gori, kad god hoće, može izazvati mržnju, haos i krv. Istinska, konačna meta su crnogorski muslimani. Beograd neće dopustiti ulazak Crne Gore u EU. Sinoć su dignuti tek neki od spavača – ima ih još bezbroj. Kako se dan pridruženja Crne Gore Evropskoj uniji bude bližio, opstrukcije će biti sve brojnije i nasilnije.
Za sada, premijer Spajić uspijeva održati vladu koju pored njegovog PES-a čine još i partije manje brojnih naroda, uključujući Bošnjačku stranku, kao i vrlo brojni Vučićevi pioni preko kojih (njih i SPC) Beograd u svakom trenutku može izazvati incident u Crnoj Gori. To dugoročno nije održivo. Na kraju će Spajić morati birati: ili Ervin (Ibrahimović) ili Andrija (Mandić). Kada crnogorskim vlastima to kažeš, ljute se kao da si im zapalio kuću. Što rekao Kiki iz „Pilota“: „svet je lep kada sanjamo“. Ok. Sanjajte još malo. Sanjajte etnički sklad, vladu jedinstvenu u posvećenosti EU integracijama. Sanjajte da se devedesete ne mogu ponoviti. Sanjajte da kontrolišete vlastitu vojsku i policiju. Lijepo sanjajte o tome kako su etničke tenzije prošlost i da je došlo vrijeme ekonomije, velikih investicija i razvoja. Sanjajte da na ovom svijetu ne postoji velikosrpski nacionalizam i srpski svet.
Ako vas ono sinoć nije probudilo, hoće ono što dolazi.
Ako pak u vladi i nakon toga budu nastavili da se pretvaraju da spavaju, cijenu će platiti ne samo crnogorski muslimani, nego svi mi koji živimo ovdje. Jedini gori od fašista su oni koji, dok fašizam maršira ulicama, sebe i druge ubjeđuju da fašizma nema i da su problem oni koji ga vide.
(Mostarski.ba)
