„Majmunska ručica“ u Mostaru: Iz putopisa Čeha Ignáta Herrmanna Na jug (1. dio)

Poznati češki književnik, novinar i putnik Ignát Herrmann (1854.-1935.) 1906. godine posjetio je Mostar, provevši u njemu nekoliko uzbudljivih dana. Bila je to samo jedna u nizu postaja na njegovu putovanju koje je vlakom iz Praga preko Beča, a zatim parobrodom iz Trsta preko Venecije, vodilo sve do Dalmacije i Boke Kotorske. Ondje je pak vlakom krenuo put Hercegovine, iskrcavši se upravo u Mostaru. Upravo će u Mostaru svjedočiti nekim od zanimljivijih dogodovština na svome putu, koje će opisati u opsežnom putopisu jednostavnog naziva Na jug (Na jih). Taj će putopis izlaziti u nastavcima u češkoj periodici, da bi 1939., dakle nakon autorove smrti, bio objavljen kao dio putopisne knjige Na svježem zraku (Na čerstvém vzduchu).

Herrmann u Mostaru posjećuje glavne gradske vedute (Stari most, franjevački samostan, džamije, mlin…) i upoznaje se s tamošnjim istaknutim ličnostima, a ne propušta posjetiti ni kavane i gostionice. Pohvalno govori o „gustoj crnoj kavi na turski način“, dok ga crno vino, „koje se razlijeva svim žilama poput vatre, uzburkava misli, razvezuje jezik, tjera svaku mrzovoljnost“, u potpunosti osvaja. Herrmann opipava bȉlo grada, šeće njegovim ulicama i upoznaje svakodnevni život, koji je katkad na granici nevjerojatnog.

Potvrđuje to scena u kojoj, šećući iz hotela Narenta prema gradskoj pošti, autor čuje šljapanje iza svojih leđa. Kad se okrene, spazi niti desetogodišnju djevojčicu, bosonogu Cigančicu u dronjcima, koja prosi novac. Uto naiđe neki Herrmannov sunarodnjak i ujedno vojni narednik, koji mu otkriva da je ta djevojčica naširoko poznata kao mostarska „majmunska ručica“ čija se majka po svoj prilici zaljubila u orangutana. I zaista, sljedeći prizor autora posve osupni, jer kad pruži djevojčici kovanicu, vidi da ima ruku – majmuna! Zemljak ga usput upozori da je učinio veliku pogrešku udijelivši joj novac jer je se više za svog boravka u Mostaru neće uspjeti otarasiti, što se poslije i potvrđuje. Mostarski susret s „majmunskom ručicom“ okončat će se još jednom nesvakidašnjom zgodom. Izašavši nakratko iz gostionice kako bi kupio duhan, Herrman se zaputi prema trafici, no putem mu ispadne novčić koji više ne uspijeva pronaći. Nakon što se udalji, uskoro na mjestu na kojem je izgubio novčić nastane komešanje: skupina gradskih derana tukla se oko pronađenog novčića s nekom djevojčicom. Bila je to ni manje ni više nego mala Cigančica koja je istukla derane, iznemogla se dovukla do češkog putopisca i svojom majmunskom rukom pružila mu izgubljeni novčić, oduživši mu se tako za ranije iskazanu velikodušnost. Herrmannu se, nesumnjivo je, Mostar duboko urezao u pamćenje.

izv. prof. dr. sc. Matija Ivačić, Filozofski fakultet u Zagrebu

* Tekst je nastao u okviru popularizacije znanstvenog projekta DIGEOCAT & Lib., koji financira Europska unija.

Autor teksta je profesor na Katedri za češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voditelj je hrvatskog tima na međunarodnom EU naučnom projektu DIGEOCAT&Lib. (Istraživanje reprezentacija međukulturnih kontakata u češkim putopisnim tekstovima iz Sredozemlja do 1918. godine uz korištenje alata digital humanities, https://digeocat.ffzg.unizg.hr/, https://digeocat.upol.cz/), koji se bavi tekstovima čeških putopisaca koji su posjetili zemlje Sredozemlja do 1918. godine.

Jedan od tih brojnih putopisaca bio je I. Herrmann, koji je na svom proputovanju početkom 20. stoljeća posjetio i Mostar. Mostaru je posvetio 10-ak stranica putopisa iz kojih je dr. Ivačić priredio tri teksta.

(Mostarski.ba)