Muzej Hercegovine: Usmena tradicija- Harvardska zbirka Miliman Parry

Muzej Hercegovine Mostar, sa saradnicima, zadnjih godina je otpočeo predstavljanje vrlo važne zbirke bosanske usmene tradicije koja je smještena na Harvardu, a njen sakupljač je bio profesor Milman Parry.

Razlozi istraživanja Milmana Parryja, američkog homerologa, da dokumentira usmeno nasljeđe među južnim Slavenima prvenstveno su u njegovoj pretpostavci da bi neke od svojih spekulativno izvedenih postavki o Homerovim epovima mogao potvrditi uvidima u živu usmenu tradiciju.

Zaokupljenost Milmana Parryja homerskim pitanjem i traganjem za njegovim odgovorima na prostorima slavenskog juga doveli su do otkrića bosanskog i bošnjačkog usmenog nasljeđa u evropskoj akademskoj javnosti, što je podstaklo različite vidove znanstvenih zanimanja među istaknutim sudionicima svjetske akademske zajednice.

Svojim radom Parry je uspio uspostaviti jedan od najsveobuhvatnijih arhiva bosanske usmene tradicije. Naslijeđe je dostupno u pisanim i audio snimcima. Za našu širu javnost još dosta nepoznato.

U dva navrata svog rada na terenu, za vrijeme početnog istraživanja u ljeto 1933. i drugotrajne ekspedicije od juna 1934. do avgusta 1935., prikupio je ogroman broj snimaka i pisanih dokumenata. Parryijeva zbirka sadrži 12.554 pojedinačnih zapisa. Od toga je je 1.163 predstavljaju epske pjesme, one vrste za koju je Parry u prvom redu i bio zanteresiran. Ostatak čine balade, kratke lirske pjesme, instrumentalno izvođenje i razgovori s pjevačima, koji često sadrže pjesme i narodne priče. Najveća komponenta Parryevog materijala je skup od 11.260 takozvanih „ženskih pjesama“. Kazivače za ove pjesme je našao 1935. godine snimajući u Gacku, tada dominantno muslimanskom gradiću.

Materijal je prikupljao na različite načine, uključujući i diktiranje, te podsticanjem kazivanja „autografskih“ tekstova (tekstova koje su sačinili sami kazivači). Daleko najvrijedniji dio njegove zbirke, jesu snimci što ih je na terenu napravio pomoću prilagođenog fonografskog aparata. Kada su Parry i njegov pomoćnik Lord krenuli na svoje putovanje, cilj im je bio skupiti veliki broj epskih pjesama na osnovu kojih bi se mogli objasniti principi kompozicije u homerskoj epici. Nisu ni bili svjesni da će to putovanje samo po sebi biti jedna odiseja prepuna neočekivanih otkrića.
U Parryjevim istraživanjima posebno mjesto pripada otkriću pjevača Avde Međedovića iz Bijelog Polja (Crna Gora). Najpoznatija mu je pjesma „Ženidba Smailagić Mehe“.

Prof. dr. Mirsad Kunić navodi da je ovaj veliki istrazivačko-naučni pohod krenuo iz Stoca, i izdvaja trojicu stolačkih pjevača Halila Bajgorića, iz sela Dabrica, Ibru Bašića iz Vranjevića kod Blagaja (u Stolac se doselio kao momak) i Muju Kukuruzovića s Gubavice.
Jedan od važnijih rezultata ovog pothvata, sa stanovišta bosanskohercegovačkog kulturnog istraživanja, je poricanje i zaustavljanje orijentaliziranja bosanskog muslimanstva, a koje je u suštini značilo njegovo isključivanje iz cjeline trajanja bosanstva i bošnjaštva.

Otkrića i tumačenja Parryja nameću savremenom istraživaču i pitanja o bosanskom jeziku, na način kako uspostaviti vezu s bosanskim i bošnjačkim naslijeđem nakon, gotovo dva stoljeća tiranije antibosanske literature.
U odnosu usmenosti i pismenosti, pismenost je uvijek instrumentalizirana za nacijske programe.

Za bosanski muslimanski svijet pismenost na narodnom jeziku nasljeđivana je iz njegove starine i njegovih bosanskih političkih poredaka. Trajala je kratko i tu je riječ o ćiriličnoj pismenosti prilagođenoj za bosanske uvjete.

Pismenost na arebici širena kao dio vladajućeg osmanskog poretka nikada nije zahvatila narodnu cjelinu. Smatrana je više svetim uresom nego nekom osnovom za tadašnje evropske tokove političkog i kulturnog osvješćivanja naroda. Usmenost se pokazivala kao glavni tok izražavanja i čuvanja narodne svijesti.

Otkriveno i tumačeno usmeno pjesništvo, preživjelo je na rubovima snažnih tokova modernizacije južnoslavenskog svijeta. Izvorno pripada predmodernom dobu, a tako i tradicijskoj slici svijeta.

Bavljenje usmenim pjesništvom predmodernog doba nije nostalgični pogled unatrag već se tiče razumjevanja prilika u kojima se čovjek danas općenito nalazi, a novija razumjevanja odnosa usmenosti i pismenosti pomažu našem oslobađanju od ideologijskih konstruiranih fikcija koje su bosanskim ljudima nametane kroz stoljeća.
Priredio Asim Krhan
Opširnije: Zbornik radova „Bosanska usmena tradicija u kulturi svijeta“,
Izdavači: Forum Bosna Sarajevo i Muzej Hercegovine Mostar, 2018
Preuzeto iz radova : R.Mahmutčehajić, David Elmer, Aida Vidan, Mirsad Kunić,….

https://www.facebook.com/muzejhercegovine/photos/pcb.2521338578169411/2521338414836094/