Na današnji dan 1. 1.
Na današnji dan, 1. januara 2003. godine, umro je u Sarajevu istaknuti bosanskohercegovački književnik, Ahmet Hromadžić.
Ahmet Hromadžić rođen je 11. oktobra 1923. godine, u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca, gdje je završio osnovnu školu. Tehničku i Višu pedagošku školu završio je u Sarajevu. Učestvovao je u Drugom svjetskom ratu. Radio je kao novinar „Oslobođenja“ i Sarajevskog dnevnika, a i kao urednik lista „Krajina“ u Bihaću i kulturne rubrike sarajevskog lista „Oslobođenje“. Kao urednik izdavačkog poduzeća „Veselin Masleša“ osnovao je dječju biblioteku „Lastavica“.
Pisao je pripovijetke i romane za djecu i odrasle, književne i teatarske kritike, književne reportaže, crtice i članke. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike, uvrštene u izbore dječije literature i lektire nekih evropskih zemalja (Italija, Norveška, Belgija). Bio je član Redakcije međunarodne edicije Djeca svijeta, Akademije nauka i Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Kao član Društva pisaca BiH, zajedno sa Huseinom Tahmiščićem, Izetom Sarajlićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu književnu manifestaciju „Sarajevski dani poezije“ u organizaciji Društva pisaca BiH 1962. godine. 2007. godine osnovna škola u Bosnakom Petrovcu dobija naziv OŠ ” Ahmet Hromadžić“, a također se na porodičnu kuću u Bosanskom Petrovcu u Ulici Pekiska postavlja spomen ploča Ahmeta Hromadžića. U Bihaću se u okviru Kantonalne i univerzitetske biblioteke otvara spomen soba Ahmeta Hromadžića nakon sprovođenja dijela projekta obilježavanje imena Ahmeta Hromadžića. Aktivnost na projektu se nastavlja. Zbog svog stila pisanja i prihvatljivosti djela kod čitalačke publike, a posebno djece Ahmeta Hromadžića nazivaju “Bosansko-Hercegovački Andersen”.
Djela Ahmeta Hromadžića sada su zastupljena u lektiri Osnovnih škola. U djelima Ahmeta Hromadžića prožima se djetinjstvo provedeno u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca, sa prepoznatljivosti krajolika planine Osječenice, Bjelajske kule, te prirodnih ljepota i izazova divljine sa svim ljepotama i prirodnim nepogodama, kao i šarolikost životinjskog svijeta u netaknutoj prirodi okoline Bosankog Petrovca.
Hromadžić je tokom dugogodišnjeg rada osvojio mnoge nagrade, a neke od njih su: Nagrada Narodne omladine Jugoslavije (1948.), Nagrada Društva pisaca BiH (1956.), Nagrada Društva pisaca BiH (1966.), Nagrada Mladog pokoljenja (1971.), Nagrada Zmajevih dječjih igara (1973.), Nagrada Kurirček (1974.), Dvadesetsedmojulska nagrada SR BIH (1974.), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1958.), Nagrada ZAVNOBIH-a (1986.), Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden republike II reda.
Neka od najpoznatijih Hromadžićevih djela su: “Labudova poljana”, roman, Sarajevo, 1952.; “Patuljak iz Zaboravljene zemlje”, roman, Sarajevo, 1956.; “Patuljak vam priča”, pripovijetke, Sarajevo, 1957.; “Okamenjeni vukovi”, roman, Sarajevo, 1963.; “Dječji pisci o sebi”,( I, II, III ) proza, Sarajevo 1963.; i mnoga druga.
01. 01. 1885. Prvi tramvaj u Sarajevu
Prvi tramvaj je zvanično počeo s radom 1. 1. 1885. godine u 10 sati. Sva četiri kola za lični promet stajala su pred stanicom u Ferhadiji, a pred njima su se okupili zemaljski poglavar Appel, civilni adlatus Nikolić, podmaršal Buvard, generali Haas i Arlow, predstojnici Zemaljske vlade i Gradsko poglavarstvo. Cijela ova svita je zatim sjela u kola i za 13 minuta odvezla se do gradskog kolodvora “glatko, čisto, nečujno, kao na dlanu”.
Da ne bi uzalud izrovali bečke ili peštanske ulice, Austro-Ugari su odlučili “konjsku željeznicu” – kako se tada nazivao tramvaj – isprobati prvo u Sarajevu. Tako se u ljeto 1884. godine počelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih šina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepših mostova – kamenog mosta koji je premošćavao Koševski potok kod Alipašine džamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj. Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a počinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pružala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (današnjom Titovom) preko Marijin dvora i završavala na uzanoj željezničkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka pa se tramvaj vraćao istim šinama kojim je i došao.
Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio. Johan Hanke je bio prvi “tramvajdžija”.
U rubrici Na današnji dan objavljujemo najznačajnije događaje iz historije iz Bosne i Hercegovine.
(Mostarski.ba)
