Godišnjica smrti Mehmedalije Maka Dizdara

1603- Na današnji dan 1603. godine, u jurišu na neprijatelja na Kovin-adi kod Budima poginuo je Derviš-paša Bajezidagić, jedan najznačajnijih pjesnika osmanskog perioda u Bosni.

Rođen je u mahali Podhum u Mostaru tokom 1560-ih godina. Bio je sin uglednog Mostarca Bajezidage. Nakon osnovnog školovanja u rodnom gradu, otišao je na dalju naobrazbu u Istanbul. Po sticanju visokog obrazovanja primljen u carski dvor sultana Murata III (1574-1595), gdje je obavljao dogandžijsku službu.

Sultanov lični savjetnik
Kako se već tada isticao pjesništvom i znanjem perzijskog jezika, sultan mu je povjerio da na turski prepjeva etičko-mistično perzijsko djelo “Sehaname” pjesnika Benna’ija, a 1592. godine postaje sultanov lični savjetnik. Iste godine je Derviš-paša podigao mesdžid u rodnoj mahali Podhum u Mostaru.

Važan izvor podataka za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme, kao i vakufnama njegovih zadužbina u Mostaru. Na dvoru je ostao sve do sultanove smrti, a kasnije je postao bosanski valija (spominje se u jednom fermanu kao valija 1595). Učestvovao je u zauzeću Egre u Ugarskoj 1596. godine.

Imao je sina Ahmed-bega koji je također bio pjesnik i pisao pod književnim imenom Sabuhi.

Prepjevao Rumijevu “Mesneviju”
Derviš-paša Bajezidagić ostavio je iza sebe dva divana – po jedan na turskom i na perzijskom jeziku. Osim toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom “Bulbulistanu”, prepjevao je “Mesneviju” Mevlana Dželaludina Rumija u dva toma.

Napisao je i vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu “Gazel o Mostaru” koja završava stihomzavršava: “Šeher Mostar urez je svijeta”. Osim toga, napisao je i tarih posvećen Starom mostu, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu.

Svoju pjesmu “Gazel o Mostaru” završava: “Šeher Mostar urez je svijeta”. Za biblioteku u Mostaru ostavio je niz vrijednih rukopisa. Učenik je Ahmed Sudi-efendije.
“Ćupriju podiže koja podsjeća na luk duge
Allahu moj! Ima l’ na svijetu po ljepoti druge?
Jedan je Derviš zadivljen stao i rekao riječi:
Ostavit ćemo ćupriju a mi ćemo preći.”
(Tarih o gradnji mosta u Mostaru)

1943. – Godišnjica smrti Veselina Masleše. 14. jula 1943. godine poginuo je, prilikom pokušaja proboja neprijateljskog obruča na Sutjesci, Veselin Masleša. Revolucionar i narodni heroj Veselin Masleša rođen je 20. aprila 1906. godine u Banja Luci. Djetinjstvo i svoju ranu mladost proveo je u Banja Luci gdje završava i gimnaziju. Studirao je pravo u Zagrebu, ekonomiju u Frankfurktu i političku ekonomiju i sociologiju u Parizu.

Veselin Masleša se pojavio u literaturi već 1928. godine u časopisu “Nova Literatura” i publikovao je clanke u literarnim časopisima “Književnik”, “Stožer Danas” i “Naša Stvarnost”.
Napisao je i dvije velike studije: “Mlada Bosna” i “Svetozar Marković”, koje su publikovane 1945. godine. 1927. godine prvi put biva uhapšen zbog svojih naprednih ideja i u periodu između 1928. i 1939. godine, hapšen je i puštan iz zatvora više puta tako da je bio prinuđen da pređe u potpunu ilegalnost.

Rat ga zatiče u Crnoj Gori i od 1941. godine prilazi NOB-u i bori se protiv fašističkog okupatora. Za narodnog heroja, Masleša je proglašen 20. decembra 1951. godine.

1971. – Godišnjica smrti Mehmedalije Maka Dizdara. Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života. Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo. Prije svoga punoljetstva pripada naprednom socijalnom pokretu i ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, “Vidovopoljska noć”, u štampariji prepolovljenu od državne cenzure.

Odmah početkom II svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Pred sami kraj rata, neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom, takođe pripadnikom pokreta otpora, završava zvjerskim premlaćivanjem trećeg brata i odvođenjem u logor Jasenovac, smrt majke i najmlađe sestre. Mak se nikada nije oporavio od ovog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest i tešku ranu do kraja svoga života.

Nakon rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, najprije se, veoma uspješno, vratio novinarstvu. Potom, po odluci vlasti, osniva “Seljačku knjigu”, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, jednog od najvećih i najznačajnijih izdavača na Balkanu.

Nesklon socijalističkoj dogmatici i socrealističkoj estetici, pisanju panegirika novim vladarima, kao pjesnik ponovo progovara tek 1954. godine. Iako glavni urednik moćnog izdavača, u vlastitom izdanju štampa malu plaketu, poemu “Plivačica” koja je, uz još nekoliko paralelnih pjesničkih pojava u zemlji, hametice ove prostore uvela u umjetnost Evrope i Svijeta. Kako se i “Narodna prosvjeta” “otela”, učinila opasne i neoprostive pomake u odnosu na kontroliranu i doziranu izdavačku praksu, vlast je ukida. Mak posljednje dvije decenije života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa porodicom živi uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo je stvaralaštvo sve bogatije i plodonosnije. Objavljuje niz novih poetskih zbirki i naučnih radova iz oblasti početaka bosanske pismenosti i književnosti.

Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka.

Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku “Modra rijeka”, sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”.

U Sarajevu je ostao sve do svoje smrti, 14, jula 1971. godine.

Trebao se, dvije decenije nakon Makove smrti, desiti i posljednji zločinački atak na Državu Bosnu i Hercegovinu pa da stanovnici i prijatelji Zemlje Bosne, tog hiljadu godina trajnog svjedoka i sudionika evropske povijesti, postanu svjesni kako je Mak još onomad sve znao i sve (pro)rekao. I ktomu – kako ni ovi novi vladari Bosne nisu zaslužili niti ičim odužili one stare, i vječne – bosanske sanjare.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba/Historija.ba)