Na današnji dan rođen književnik Hasan Kikić

20.Avgust 1905.

Rođen Hasan Kikić
Hasan Kikić, književnik i revolucionar, rođen je 1905. godine u Gradačcu. Kikićev život bio je ispunjen velikim stvaralačkim naporom, produktivnog književnog stvaraoca na strani socijalno obespravljenih i potlaćenih.

Učiteljsku školu je pohađao u Derventi i Zagrebu, radio kao učitelj u Pašinom Konaku (Hajdarevići) u okolini Zavidovića, Rogatici, Gornjem Sjeničaku u okolini Vrginmosta (Gvozd) i Pisarovini u Hrvatskoj. Pravni fakultet završio je u Beogradu. 1937. godine je sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem pokrenuo u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz. Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar bataljona gine tri mjeseca kasnije. Četnici su ga mučki ubili u zasjedi, na Čemernici 6. maja 1942. godine.

Svoje književno djelo, kao i život u cjelini posvetio je siromašnom i napaćenom bosanskom čovjeku, iz čijih je redova i sam ponikao. Rijetko je ko na ovom našem tlu s takvim poznavanjem ljudi i njihovog života i s takvom ljubavlju, ulazio u svijet proleterizirane bosanske sirotinje, u svijet obespravljenih. Iz Kikićevog pera progovorio je narod, ojađen i pritisnut nevoljama, izmučen i napaćen.

Naziv Hasan Kikić je dobila Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. U njegovu čast i nekoliko škola u BiH je nosilo ili još uvijek nosi njegovo ime.

Najbolja Kikićeva djela su “Provincija u pozadini” (1935), “Ho-ruk” (1936) i “Bukve” (1938).
“Provincija u pozadini”, balestritički ciklus iz rata, čini tematsku cjelinu i predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, o teškim godinama Prvog svjetskog rata. O Kikiću je mnogo rečeno, napisano i objavljeno. Njegovom djelu će se uvijek iznova vraćati buduće generacije. Hasanu Kikiću je “mjesto u elitnoj pripovjedačkoj reprezentaciji BiH između dva rata pa i šire u jugoslovenskim okvirima”.

20. Avgust 1961.
Rođen Emir Hadžihafizbegović
Emir Hadžihafizbegović 20. augusta 1961. godine rođen je u Tuzli. Emir je jedan od poznatijih savremenih bosanskohercegovačkih glumaca. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, 1986. godine. Profesor je glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, a bio je i ministar sporta i kulture kantona Sarajevo. Ostvario je više od 50 uloga u pozorištu i na TV-u. Trenutno živi i radi u Sarajevu.

Filmovi
2009 – Crnci, 2009 – Metastaze, 2008 – Snijeg, 2008 – Turneja, 2007 – Armin, 2007 – Sve džaba, 2006 – Put lubenica, 2006 – Karaula, 2006 – Grbavica, 2005 – Dobro uštimani mrtvaci, 2005 – Lopovi prve klase, 2004 – Kod amidže Idriza, 2003 – Ljeto u zlatnoj dolini, 2003 – Gori vatra, 2002 – Remake, 1992 – Prokleta je Amerika, 1990 – Stanica običnih vozova, 1990 – Hajde da se volimo 3, 1989 – Hajde da se volimo 2, 1987 – Život radnika, 1985 – Otac na službenom putu

TV serije
2011 – Dva smo svijeta različita, 2007 – Lud, zbunjen, normalan, 2005 – Večernja škola: Povratak upisanih, 2005 – Bitange i princeze, 2004 – Crna hronika, 2002 – Obećana zemlja, 2002 – Viza za budućnost, 1989 – Specijalna redakcija

20. Avgust 2005.
Godišnjica smrti Anera Kasapovića
Utakmice visokog rizika – kakve se sve češće igraju po BiH i redovito završavaju navijačkim divljanjima – ubilježile su prvu žrtvu 20. augusta 2005. godine.

20. augusta 2005. godine preminuo je jedan od navijača sarajevskog fudbalskog kluba “Željezničar”, član navijačke grupe “Manijaci”, Aner Kasapović. Aner je podlegao na putu do bolnice, od rana i udaraca, koje su mu nanijeli zenički policajci u Zenici, prilikom povratka “Manijaka” s utakmice fudbalskih klubova, “Čelik” – “Željezničar”.

Nakon utakmice “Čelik” – “Željezničar”, policija ZE-DO Kantona sprovela je navijače “Želje” do mjesta gdje su bila parkirana njihova privatna vozila i autobusi. Jedan navijač je tom prilikom pogođen tvrdim predmetom u glavu i grupa navijača mu je pomagala. Ta grupa je zaostajala za kolonom navijača zbog tog incidenta, a policajci su ih tjerali da požure, na što je jedan navijač (Aner Kasapović) odgovorio da je srčani bolesnik i da ne može ići brže. Policajci su ga nakon toga oborili na zemlju i udarali nogama i pendrecima. Na putu prema kući, negdje oko Rajlovca, taj navijač doživljava infarkt i umire na putu do bolnice. Kasnija obdukcija potvrdila je prejake udarce, a stručni nalaz ljekara pokazao je da je infarkt bio izazvan udarcima i pretjeranim uzbuđenjem navijača. Taj navijač zvao se ANER KASAPOVIĆ zvani “BUAZ”.

Prema riječima “Manijaka”, bio je najbolji među njima, čovjek koga niko nikada nije vidio namrštenog, čovjek sa vječitim osmijehom na licu. Aner je imao samo 26 godina. Za njegovu smrt, ili bolje reći ubistvo, niko nije odgovarao. Navijači Željezničara, popularni “Manijaci” nisu zaboravili Anera, kojeg se sjete skoro na svakoj utakmici. Svakog 20. augusta u godini, organizuje se obilazak Anerove porodice, od strane navijača, a kada fudbalski klub “Željezničar” igra utakmicu na taj datum, igrači izađu na teren u majicama posvećenim rahmetli Aneru Kasapoviću.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije Bosne i Hercegovine.

(Mostarski.ba/Historija.ba)