Na današnji dan 6. 1.

1929. – Uvedena “Šestojanuarska diktatura”. Šestojanuarska diktatura je monarhistička diktatura, koju je 6. januara 1929. u Kraljevini SHS uveo kralj Aleksandar I Karađorđević. Tada je raspušten parlament, zabranjen rad svih političkih stranaka, sindikata, zabranjeni su politički skupovi, uvedena je stroga cenzura. Pojačan je policijski teror, politički protivnici su ne samo zatvarani, nego i ubijani. Proklamirana je ideologija “integralnog jugoslavenstva” i promijenjeno ime države u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar ubijen je u Marsejskom atentatu 1934. godine. Godinu dana kasnije, održani su izbori, ali snažni oblici diktature opstali su i dalje. Uspostavljeni režim imao je mnogo dodirnih tačaka s fašizmom, pa se često koristi naziv monarhofašistička diktatura (tzv. balkanski fašizam), iako ideološka i institucionalna osnova režima nije u punom smislu riječi fašistička. Slične diktature uspostavljene su u to doba i u drugim zemljama istočne i jugoistočne Europe. Sve su to ekonomski i društveno zaostale agrarne zemlje, ali Jugoslavija se bitno razlikovala po višenacionalnosti. Režim je to pokušao poništiti promovirajući ideologiju “integralnog jugoslavenstva”. Osnovan je također i posebni Sud za zaštitu države, koji je prijekim postupkom sudio političkim protivnicima. Osobito su se progonile ilegalne radikalne grupe i organizacije kao što su hrvatski i makedonski nacionalisti, albanski i crnogorski separatisti, te komunisti (protiv kojih je već 1920. bila donesena Obznana). Pojačan je policijski teror: premlaćivanja, mučenja, ubistva. Na ulici je u Zagrebu ubijen hrvatski historičar, prof. dr. Milan Šufflay, što je dovelo do međunarodne peticije koju su potpisali i Albert Einstein i Heinrich Mann. (Različite metode političkog terora bile su međutim karakteristika Kraljevine SHS od njenog osnivanja.). Oko 400 članova KPJ i SKOJ-a ubijeno je 1929-1932. godine. Ovako velikim žrtvama pridonijela je direktiva vodstva KPJ za pripremu oružane pobune potaknuta procjenom Šestog kongresa Kominterne o približavanju opće krize kapitalizma. Nerealan je bio i ustaški pokušaj da se podigne Velebitski ustanak 1932. godine, koji je međutim postigao snažan promidžbeni učinak.

1952. – Sefer Halilović je rođen 6.1.1952. g. u Prijepolju, Srbija. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u rodnom gradu, da bi školovanje na Vojnoj akademiji nastavio u Beogradu i Zadru. Kao oficir JNA službovao je u Mostaru, Vinkovcima i Đakovu. JNA napušta 13.9.1991. g. bijegom iz Komandno – štabne akademije u Beogradu, a zbog neslaganja sa politikom tadašnjeg Generalštaba JNA, četnizacijom, te zbog napada srbizirane JNA na Republiku Hrvatsku.

Za Seferom Halilovićem je 1993. od strane Resora državne bezbednosti Srbije raspisana potjernica sa nalogom za hapšenje. Sefer Halilović se uključuje u rad Patriotske Lige RBiH i biva autor šeme odbrane Sarajeva koji mu je odobrena na sastanku 2.12.1991. g. od strane predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića. Po Halilovićevoj šemi urađena je i šema odbrane Republike BiH od nadolazeće agresije.

Dana 25.5.1992. g. Sefer Halilović je postavljen za komandanta TO RBiH. Pod njegovim rukovođenjem i komandovanje TO RBiH prerasta u Armiju RBiH sa pet (5) korpusa i preko 200.000 vojnika. ARBiH se ustrojava sa Štabom vrhovne komande, uprava štaba, korpusima, operativnim grupama, brigadama, bataljonima i specijalnim jedinicama. ARBiH do kraja rata nije bitno mijenjala svoju strukturu.

Sefer Halilović postaje načelnik Glavnog štaba Armije RBiH (prvi čovjek Armije) – najviša funkcija u modernim armijama svijeta, i ujedno član Ratnog Predsjedništva RBiH u kojem učestvuje aktivno kao predlagač i pokretač mnogih inicijativa važnih za odbranu Republike BiH.Treba istaći da je u atentatu od 7.7.1993. g. koji je izveden na Halilovićev stan život izgubila njegova supruga Mediha i njen brat Edin. Kada je udaljen iz ARBiH “na raspolaganje” Sefer Halilović biva biran i prihvata funkciju predsjednika Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka. U svom radu, skupa sa svojim saradnicima u Udruženju, pomagali su porodicama poginulih branilaca RBiH, studentima, i bavili se naučno – istraživačkim radom.

1994. g. Predsjedništvo RBiH dodjeljuje mu čin generala ARBiH čime su pobrisane sve laži i podmetanja vojne i države bezbjednosti.Nakon agresije na RBiH, Sefer Halilović sa grupom istomišljenika osniva Bh.Patriotsku Stranku (BPS) čiji je predsjednik i danas.Godinu dana kasnije, 1997. g., Sefer Halilović objavljuje svoju prvu knjigu “Lukava strategija” , koja je nerijetko korištena i u sudnicama Tribunala u Den Haagu. Septembra 2001. g. Tribunal u Den Haagu optužuje ga po liniji komandne odgovornosti za zločine koje su pripadnici ARBiH počinili u selima Grabovica i Uzdol. Dana 16.11.2005. g. Sefer Halilović je oslobođen svih optužbi i odmah po nalogu Pretresnog vijeća pušten na slobodu.

Sefer Halilović je jedini bh. general koji se iz Den Haag-a vratio u svoju domovinu BiH sa oslobađajućom presudom, i jedini general njegovog ranga u bivšoj SFRJ koji je oslobođen optužbi do danas. Sefer Halilović dobitnik je neutvrđenog broja plaketa, zahvalnica i nagrada.

1975. – Rođen Enis Bešlagić. Enis Bešlagić, rođen je 6. januara 1975. godine u Doboju. Bosanskohercegovački pozorišni i filmski glumac, porijeklom je iz Tešnja. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2001. godine. Ostvario je uloge u više od 30 predstava. Proslavio se ulogom Šemse u hrvatskoj seriji “Naša mala klinika” i Muje u humorističkom serijalu “Mujo i Haso”. Glumio je još u serijama Viza za budućnost (2003.), Crna hronika (2004.), Cimmer fraj (2004.-2007.), Lud, zbunjen, normalan (2007.), Žene s broja 13 (2009.), te filmovima 10 minuta (2002.), Gori vatra (2003.), Ljeto u zlatnoj dolini (2003.), Ivkova Slava (2005.), Sve džaba (2006.), Duhovi Sarajeva (2007.), Montevideo, bog te video: Priča prva (2010.) Proglašen je za dobitnika nagrade “Najbolji student” Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, nagrada “Večernjakova ruža” i nagrada “Večernjakov ekran”.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba)