Na današnji dan pogubljen posljednji bosanski kralj

05. juni 1998. Odigran prvi play-off za prvaka BiH u fudbalu

Fudbal u Bosni i Hercegovini se nije prestao igrati ni za vrijeme agresije. Igrao se kako u slobodnim, tako i u okupiranim dijelovima BIH, po lošim terenima, razrušenim dvoranama bez vode i struje.

Nakon agresije Nogometni/fudbalski savez Bosne i Hercegovine nastojeći da postane član UEFA, počinje s pregovorima o ujedinjenju dotadašnje tri nacionalne lige. Da bi dobili dozvolu za ulazak u takmičenja pod organizacijom UEFA nacionalni savezi su morali riješiti nesuglasice i formirati zajednički Nogometni/Fudbalski savez i zajedničku ligu iz koje bi se klubovi plasirali u evropska takmičenja.

Nakon dugih pregovora u sezoni 1997/98. dogovoren je prvi play-off za prvaka BIH, s namjerom da se od naredne sezone započne sa zajedničkom ligom na prostoru čitave Bosne i Hercegovine. Međutim u posljednji trenutak Fudbalski savez Republike Srpske se povlači tako da play-off igraju samo klubovi iz NS BIH i NS Herceg Bosne.

Željezničar je sa dvije pobjede bio najbolji u svojoj grupi, dok je Sarajevo pobjedom protiv Širokog Brijega i remijem sa Čelikom osiguralo put u finale play-offa.

U finalu odigranom na stadionu Koševo 5. juna 1998. godine, pred 40.000 gledalaca, susrela su se dva sarajevska kluba FK Sarajevo i FK Željezničar. Finale kakvo se samo moglo sanjati, odlična predstava na terenu i spektakl na tribinama. Da utakmica ostane urezana u sjećanje navijača jednog i drugog tima pobrinuo se Hadis Zubanović. Nakon bolje igre i inicijative ekipe Sarajeva, u posljednjim sekundama sjajan kontranapad odigrali su igrači Željezničara Pehlivanović, Šopović i Zubanović koji bježi odbrani Sarajeva, zaobilazi golmana i precizno šalje loptu u praznu mrežu. Tako je prvu poslijeratnu titulu, pod nadzorom UEFE, osvojio FK Željezničar.

FK Sarajevo – FK Željezničar 0:1

Stadion: Koševo

Sudije: Lutz Srohlich, Frank Schumacher, Markus Scheibel (Njemačka)

FK Željezničar: Gušo, Hurić, Burek (Pehlivanović), Kunić, Bišćević, Mulaosmanović (Buljubašić), Fatić, S.Zerić (Šopović), Gredić, Vazda i Zubanović

FK Sarajevo: Dedić, Beganović, Hosić, Hadžispahić, Smiječanin, Selimović, Valentić (Čenan), Ihtijarević (Zahirović), Gogalić, Avdić i Granov (Begić)

05. juni 1463. Pogubljen posljednji bosanski kralj – Stjepan Tomašević Kotromanić

Stjepan Tomašević Kotromanić je bio posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije.

Stjepan Tomašević je došao na vlast u Bosni nakon očeve smrti 10. jula 1461. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već 1461. godine u poslanici papi predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.

Budući da su Osmanlije sve više nadirali, novi se kralj pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio evropske vladare da mu pomognu u odbrani Bosne. Kao znak podrške papa Pio II poslao mu je krunu kojom je u Crkvi svete Marije u Jajcu u novembru 1461. godine okrunjen za bosanskog kralja od strane papinog delegata.

Stjepan Tomašević je priznavao prevlast ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, nadajući se obećanoj pomoći. Stoga je 3. juna 1462. otkazao sultanu plaćanje danka. Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji.

Velika osmanlijska vojska pod vodstvom Mehmeda II okupila se u proljeće 1463. u Adriano-polu (Edirnu) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada Bobovca, koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 5. juna dao pogubiti kralja, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski Bosanski sandžak.

Posmrtni ostatci kralja Stjepana pohranjeni su u Franjevačkom samostanu u Jajcu, a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev grob na brdu iznad Jajca.

05. juni 1982. Rođen Zvjezdan Misimović

Zvjezdan Misimović je rođen 5. juna 1982. godine u Minhenu. Fudbalsku karijeru je počeo u omladinskim pogonima klubova SV Nord Lerchenau, TSV Forstenried, SV Gartenstadt Trudering, te FT München Gern. Nakon toga je, kao pionir otišao u drugi tim Bayerna iz Minhena, gdje je u periodu 2000. do 2004. godine odigrao 102 utakmice uz postignuta 44 gola. Za prvi tim Bayerna odigrao je samo tri utakmice. Pravu priliku Misimović je dobio 2004. godine, kada dolazi u VFL Bochum, gdje postaje standardan igrač, te u 92 utakmice postiže 21 pogodak. U Bochumu je igrao do 2007. godine. Nakon Bochuma prelazi u 1. FC Nürnberg gdje je u sezoni 2007/08 odigrao 28 utakmica i postigao 10 golova, da bi 2008. godine prešao u VfL Wolfsburg. To je vjerovatno period kojeg se svi Bosanci i Hercegovci rado sjećaju, sa Wolfsburgom je 2009. godine osvojio njemačku Bundesligu, te bio najbolji asistent lige, a uz Edina Džeku, svakako i jedan od najvažnijih igrača “Vukova” u toj sezoni.

U augustu 2010. godine, Zvjezdan Misimović prelazi u redove turskog prvoligaša Galatasaraya, u transferu vrijednom 7 miliona eura. Međutim, tamo se i nije naigrao, te je zbog konflikta sa trenerom, u martu 2011. godine promijenio sredinu. Sljedeća destinacija bio je FC Dynamo Moskva, u transferu vrijednom 4,5 miliona eura. 19. marta 2011. godine na svom debiju za Dynamo postigao je i svoj prvi gol, protiv ekipe Rostova. Nakon igranja u Rusiji uslijedio je transfer u kineski Guizhou Renhe.

Reprezentativna karijera

Zvjezdan Misimović je prvobitno nastupao za U-21 selekciju SRJ, odigravši samo jedan meč. Za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine debitovao je 18. februara 2004. godine na prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Makedonije, a svoj prvi gol u dresu reprezentacije postigao je 12. marta 2004. godine na prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Luksemburga. U dresu A reprezentacije Bosne i Hercegovine, Misimović je upisao 85 nastupa i postigao 26 golova. Kao najveći uspjeh sa reprezentacijom je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.

Od dresa reprezentacije BiH oprostio se zajedno sa Emirom Spahićem i Vedadom Ibiševićem, u prijateljskoj utakmici s Crnom Gorom odigranoj na stadionu Bilino Polje 28.05.2018. godine.

5. 6. 2024. preminuo Suad Muharemović, jedan od ratnih komandanata odbrane Mostara i dobitnik najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan.

Suad Muharemović je bio jedan od komandanata Prve mostarske brigade.

“Prva mostarska brigada je formirana kao simbol otpora tim idejama 13. jula 1992. godine i ona je jedina jedinica koja je bila direktno vezana za Sarajevo, odnosno za Štab Vrhovne komande i tadašnje legalno Predsjedništvo RBiH. Kasnije se ispostavilo da je Prva mostarska brigada kroz svoje aktivnosti i djelovanje bila spas za ovaj narod u dolini Neretve. Ona je za Mostar bila sve, bedem od koji su se odbijali i istočni i zapadni agresori – naglasio je Muharemović. Kroz nju je, kako je dodao, prošlo više od 8700 boraca, a u prosjeku je brojala između 1800 i 2500 boraca u svakom momentu”, isticao je Muharemović.

Za iskazanu hrabrost i sposobnost odlikovan je najvišim ratnim priznanjem- Zlatni ljiljan.

Muharemović je bio i predsjednik Saveza udruženja dobitnika najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan Hercegovačko-neretvanskog kantona. Također, bio i predsjednik Skupštine saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja F BiH.

5. 6. 2024. preminuo Haris Burina istaknuti bosanskohercegovački glumac

Burina je bio poznat po svojim ulogama u filmu, televiziji i pozorištu

Rođen 2. februara 1963. godine u Zenici, Burina je svoju karijeru započeo nakon upisa na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Već tokom studija istakao se svojim talentom, ostvarujući zapažene uloge u teatru i na filmu.

Nekoliko godina proveo je u Francuskoj, gdje je osnovao pozorište “La Fenêtre” i stvorio predstavu “Ptice Sarajeva”.

Po povratku u Bosnu i Hercegovinu, Burina je nastavio svoj rad na filmu, televiziji i u pozorištu. Posebno su se istakle njegove uloge u filmovima Go West redatelja Ahmeda Imamovića i Nafaka redatelja Jasmina Durakovića, kao i u popularnoj televizijskoj seriji Lud, zbunjen, normalan.

Burina je bio voljen i poštovan od strane publike i kolega te će ostati zapamćen po svojim izvanrednim glumačkim dostignućima. Njegova smrt ostavlja prazninu u bh. umjetničkoj sceni koja će biti teško nadoknadiva.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije Bosne i Hercegovine.

(Mostarski.ba/Historija.ba)