Gostujući u programu TV Sarajevo, federalni ministar trgovine Amir Hasičević, inače kadar Naše stranke, iznio je sumorne prognoze. Inflacija će rasti, cijene dizela su enormno skočile, a hrana, koju uvozimo u ogromnim količinama, neminovno će poskupjeti. No, ono što je najviše odjeknulo nije bila statistika, već ministrov apel građanima da “promijene svijest” i počnu “racionalno trošiti hranu i gorivo”.
Izjava da je “svaki litar goriva bitan” i da se mora paziti na svaki komad hrane, u zemlji u kojoj dobar dio stanovništva živi na rubu egzistencije, pokazuje zabrinjavajući jaz između onih koji kreiraju politike i onih koji ih trpe. Ministar Hasičević, čini se, zaboravlja da “racionalna potrošnja” u Bosni i Hercegovini nije stvar izbora ili ekološke osviještenosti, već gola nužda.
Građani koji kupuju hljeb “na komad”, a gorivo “za deset maraka”, već decenijama su šampioni racionalnosti. Savjetovati im da dodatno stegnu kaiš, dok država ubire rekordne prihode od PDV-a upravo zbog poskupljenja, graniči s cinizmom, piše Stav.
Ministar je priznao nemoć: “Mi smo mala ekonomija, stopostotni uvoznici energenata”. Iako je to faktografski tačno, uloga ministra nije da bude analitičar koji utvrđuje očigledno, već lider koji pronalazi načine da ublaži udar.
Dok se ministar hvali mjerama poput “zaključanih cijena” za određene artikle i ograničenjem marži, realnost na terenu ga demantira. Te mjere su, u najboljem slučaju, flaster na otvorenu ranu. Umjesto da fokus bude na robnim rezervama, jačanju domaće proizvodnje i agresivnom suzbijanju spekulativnih poskupljenja, fokus se prebacuje na tanjir prosječnog građanina.
Apel za “promjenu svijesti” zvuči kao pokušaj kupovine vremena. Ako cijene nastave rasti predviđenim tempom, građani neće trošiti “racionalnije” – oni jednostavno neće trošiti uopće, jer neće imati čime.
Hasičevićeva izjava razotkriva suštinski problem naše politike. Naime, kada god globalna kriza zakuca na vrata, država se povlači, a teret se svaljuje na pojedinca. Ministar nam je poručio da se pripremimo za najgore, ali nam nije ponudio ništa osim savjeta da manje jedemo i manje se vozimo. Građanima Bosne i Hercegovine ne treba nutricionista niti instruktor štednje, to su već postali silom prilika. Treba im ministar koji će znati kako da obuzda podivljalo tržište, a ne onaj koji će im viriti u cekere s namirnicama i brojati litre u rezervoaru.
Aktuelni apel ministra Amira Hasičevića za “racionalnu potrošnju” hrane i goriva neodoljivo podsjeća na jedan od najtragikomičnijih trenutaka u historiji federalnog Ministarstva trgovine koji se dogodio 2012. godine, kada je tadašnji ministar Milorad Bahilj, poznatiji kao Baja, građanima cinično poručio: “Štedite, nemojte jesti!”
Iako Hasičević svoj savjet danas plasira pod krinkom analize globalnih geopolitičkih previranja i eskalacije na Bliskom istoku, suštinski obrazac ostaje nepromijenjen – teret tržišne nemoći i sistemskih propusta države ponovno se adresira direktno na sahane i u rezervoare građana. Bahilj je bio brutalno direktan i podrugljiv, dok Hasičević nastupa s pozicije “racionalnog” upozorenja, ali u oba slučaja, poruka iz ministarske fotelje je identična – kada kriza zakuca na vrata, rješenje se ne traži u državnim intervencijama, već u dodatnom udaru na običnog, malog čovjeka.
(Mostarski.ba)
