Nedžad Salković, princ bosanske sevdalinke

Ime Nedžada Salkovića zauzima posebno mjesto u muzičkoj historiji Bosne i Hercegovine. Rođen 6. januara 1941. u Tuzli, ovaj doajen sevdaha svojim glasom i interpretacijom obilježio je više od šest decenija rada na muzičkoj sceni, a po eleganciji, dostojanstvu i profinjenosti kolege su ga prozvale princem bosanske sevdalinke.

Najveći tumači sevdalinke
Od ranog djetinjstva muzika je bila njegov vjerni saputnik. Odrastao je u kući u kojoj je radio bio prozor u svijet, a glas Zaima Imamovića bio prva lekcija iz sevdaha. Još kao srednjoškolac postaje član ansambla Radio Tuzle, a sa svega 18 godina prvi put nastupa s pjesmom “Omer-beže”. Put ga ubrzo vodi u Beograd, gdje 1962. prolazi audiciju Radio Beograda uz orkestar Vlastimira Pavlovića Carevca i snima prvu pjesmu “Gonđe ružo u zelenom sadu”. Bio je to početak karijere koja će ga uvrstiti među najveće tumače sevdalinke, piše Faktor.ba

Tokom bogate karijere snimio je više od 70 ploča, bezbroj kaseta, CD-ova i televizijskih emisija, te osvojio više od 30 festivalskih nagrada. Nosilac je brojnih priznanja, među kojima se izdvajaju Estradna nagrada Jugoslavije (1986), Oktobarska plaketa Tuzle, te Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. Obišao je gotovo cijeli svijet, predstavljajući bosansku sevdalinku kao jedinstveni muzički dragulj.

Njegove interpretacije pjesama “Ne klepeći nanulama”, “Jesen u mom vrtu”, “Kad se smiješ mila kćeri” ili “Pod Tuzlom se zeleni meraja” ostale su neizbrisive u kolektivnom pamćenju publike.

Borba sa bolešću
Pjevao je uvijek uživo, s osjećajem i dostojanstvom jer, kako je znao reći, “pjesma je moj dobri ahbab”.

U devetoj deceniji života, Salković se bori s teškom bolešću, a prije nekoliko godina izgubio je i suprugu Fikretu, svoju životnu saputnicu i najveću podršku. Ipak, ostao je dostojanstven, zahvalan i smiren.

Mojoj Bosni i Hercegovini i svim dobrim ljudima ostavljam veliko muzičko blago – poručio je nedavno, savjetujući mlade da traže svoj put i ne kopiraju druge.

Uprkos bolesti Salković je u februaru nastupio na koncertu “Imam samo pjesmu” koji je priređen njemu u čast u organizaciji Fondacije SEVDAH u BKC-u Tuzla. Otpjevao je legendarnu pjesmu “Ne klepeći nanulama “Huseina Kurtagića i Ibrahima Dedića u aranžmanu Svetomira Šešića.

To je još jedan dokaz da Nedžad Salković nije samo interpretator sevdaha on je njegovo oličenje. Njegov glas, stav i pojava pretvorili su svaku pjesmu u priču o ljubavi, časti i Bosni.

(Mostarski.ba)