Obilježena 32. godišnjica Ratne bolnice Mostar

Polaganjem cvijeća na mostarskim Šehitlucima, haremu u Fejićevoj ulici, spomen ploči u Higijenskom zavodu, polaganjem cvijeća na gradskom groblju Sutina te na spomeniku u parku Kantonalne bolnice dr. Safet Mujić, dio osoblja herojske Ratne bolnice Mostar prisjetio se svojih kolega koji su dali živote radeći najčasniji posao – spašavanje života u najtežim ratnim uslovima.

Svake godine 17. aprila obilježavamo Dan Ratne bolnice i ambulanti Mostar. Ovaj datum nam je vrlo značajan jer je 12 pripadnika naše bolnice dalo svoj život za ovu bolnicu i za sve što sada imamo, kazala je Đurđica Lazarević Radić u ime organizacionig odbora Ratne bolnice Mostar.

“Da nije bilo ratne bolnice danas ne bi bilo ni našeg grada. Hvala svim udruženjima koji su svojim prisustvom obilježili Dan Ratne bolnice”, istakla je Lazarević.

Petrović Linda je prva žrtva iz tima Ratne bolnice Mostar koja je ubijena 9. maja 1993. godine, kazali su nam učesnici komemoracije.

Glavna sestra Ratne bolnice Mostar Sabaha Hadžić kazala je kako se na današnji dan okupe da odaju počast djeci i mladosti koja je izginula.

“Okupimo se jednom godišnje da se vidimo i da obnovimo uspomene evo tu su sa nama i naši ranjenici. Iz ratnog perioda  sjećam se svega, tim prije što nas je bilo malo, nismo imali ništa od materijala, jednostavno nije bilo uslova za ratnu bolnicu. Ali, s obzirom da je bila takva situacija bili smo prinuđeni, da se borimo i da pomognemo svima kojima je trebalo. Nažalost na lijevoj obali nikada nije bilo bolnice, bio je Dom zdravlja, odnosno Higijenski zavod u kojem smo u nemogućim uslovima bez vode, bez struje, bez hrane, lijekova, sanitetskog materijala, izborili da opstanemo živi i da se izborimo za ovo što je danas. Da li se moglo više učinit, ne znam, možda, ali šta je tu je. Najteže od svega je za roditelje koji su ostali bez djece, odnosno, djeca koja su ostala bez roditelja, a tih je jako puno. Snalazili smo se kako smo znali”, zaključila je glavna sestra Ratne bolnice Mostar Sabaha Hadžić.

Haris Kljako predsjednik Udruženja ratnih vojnih invalida Stari grad Mostar podsjetio je kako je Ratna bolnica Mostar neizostavna priča u ratnom periodu našeg grada.

“Na samom početku citirat ću jednu rečenicu “Ko spasi jedan život kao da je spasio cijelo čovječanstvo”. Ratna bolnica Mostar je neizostavna priča u ratnom periodu. Kao predsjednik Udruženja ratnih vojnih invalida želim da se zahvalim svim pripadnicima ratne bolnice Mostar koji su nam u tim teškim vremenima pružali usluge, spašavavši živote naših boraca, sugrađana, i svih onih koji su tražili pompć. U tom periodu raditi operacije, obavljati sve dužnosti zaista zaslužuje veliko poštovanje i veliko hvala herojima u bijelom”, istakao je Kljako.

Mostarska ratna bolnica formirana je u januaru 1993. i na početku je služila kao sanitet Mostarske brigade Armije RBiH. No, već u aprilu 1993., kada je postalo jasno da je u pitanju novi napad – ovaj put HVO-a i Hrvatske vojske – osjetila se potreba još većeg angažmana.

Uskoro će mali tim ljekara i medicinskog osoblja, entuzijasta i patriota, u nemogućim uslovima pružati medicinsku pomoć ranjenim Mostarcima – i na taj način postati važan stub odbrane grada.

Dnevni prosjek od 9. maja 1993. do novembra iste godine bio je šest poginulih i 30 ranjenih Mostaraca koji su zbrinjavani u ovoj bolnici. U tih šest i po mjeseci kroz ovu bolnicu je prošlo 6.500 ranjenika.

Na čelu Ratne bolnice bili su šef saniteta Komande 4. korpusa Armije RBiH, dr. Dragan Milavić (anesteziolog) i dr. Zlatko Skikić (hirurg). Obavljajući svoj delikatni, humani posao borbe za život, iz te male čete heroja u bijelom njih 12 je izgubilo živote, čak 60 je bilo ranjeno.

Ratna bolnica Mostar značila je život ratnom Mostaru.

S preživjelim ljudstvom 1994. godine preselila je u prostore Velmosa u južni dio grada.

U znak zahvalnosti i poštovanja prema mostarskim “herojima u bijelom”, članovima Ratne bolnice Armije RBiH, 8. maja 2024. godine je otkriven spomenik u parku Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić”.

(Mostarski.ba)