Od Trebinja do Danske: Poezija kao refleksija životnog puta Dine Čopelja

Bosanskohercegovačka dijaspora u Danskoj je jedna od najuspješnijih zajednica koja prednjači po integraciji u dansko društvo. Bez obzira na brojne izazove Bošnjaci su u Danskoj vrlo brzo prešli put od izbjeglica do obrazovanih i uspješnih građana koji su svojim radom i trudom doprinijeli danskom društvu.

Dino Čopelj je sa 15 godina početkom 1993. izbjegao iz Trebinja uslijed etničkog čišćenja od strane srpskog Agresora sa porodicom i drugim Bošnjacima istočne Hercegovine. Nakon kraćeg boravka u Ulcinju stižu u Dansku gdje proživljava tri godine neizvjesnosti i boravka u različitim izbjegličkim kampovima Crvenog krsta. Tako je tinejdžerske godine živio kao građanin drugog reda, što će se poslije u velikoj mjeri odraziti na njegov životni put i pisanje.

Razgovarao: Sanadin Voloder

Posao, ženidba, studiranje, poezija…

Zasnivanje porodice, česta promjena posla, studiranje učinili su njegov život u Danskoj izuzetno dinamičnim.

“Oženio sam se već s 21 godinu i odmah počeo raditi različite poslove. Nisam birao. Radio sam sve, gdje je bilo posla od bolnica do prodavnica. Pored posla sam studirao javnu upravu i menadžment. Trenutno radim u javnom sektoru”, kaže na početku razgovora za Mostarski.ba Dino Čopelj.

Uprkos brojnim izazovima Čopelj je prepoznao svoj pjesnički talenat. Već je izdao tri knjige poezije na danskom jeziku, a njegove pjesme su uvrštene u danske nastavne programe.

“Ja nikada nisam birao poeziju. Poezija je izabrala mene. To je sastavni dio moga života i ja u svemu vidim i osjetim poeziju. Poezija me odnese u neku svoju dimenziju, gdje osjetim mir i harmoniju. Do sada sam izdao tri knjige na danskom jeziku “Miris zemlje poslije prve kiše” i zbirku poezije “Poezija ili Haos” i “Prokleta snaga”, koja je izašla u septembru prošle godine. Čitaoci su odlično prihvatili obje knjige, koje su takođe dobile i odlične ocjene kritičara. Dobio sam veliki broj pratioca na društvenim mrežama, koji pomno prate i komentarišu moje tekstove i poeziju”, dodaje Čopelj.

Autor četiri knjige

Ovako je njegova treća knjiga zvanično predstavljena od strane danske izdavačke kuće:

Dino Čopelj, danski pjesnik, pisac i autor s korijenima u Bosni i Hercegovini, rođen u Trebinju 1977. godine, izlazi sada sa svojom trećom knjigom nakon “Miris zemlje poslije prve kiše” i “Pjesme ili Haos”, koje su obje objavljene 2020. godine. Kao i u svojim prethodnim knjigama, Čopelj se u “Prokletom snagom” kreće unutar krvave arene koja karakterizira nacionalni dijalog kada je riječ o pitanjima identiteta, kulture, odnosa i suživota. Dino je humanistički gladijator koji odbija odustati od borbe za bolji svijet i dublje međuljudsko razumijevanje, a njegove pjesme apeliraju na svakoga ko traga za dubljim razumijevanjem života, ljubavi i društva.

Za Mostarski.ba otkriva da je u pripremi njegova četvrta knjiga.

“Knjiga, koja ima radni naziv ‘Objašnjenje’ namijenjena je ljubiteljima poezije, posebno onima koji su skloni refleksijama o društvenim, kulturnim i identitetskim pitanjima, kao i svima koji žele dublje razumjeti aspekte ljudskog postojanja – od ličnih iskustava do kolektivnih izazova poput rasizma, diskriminacije, predrasuda i raznih oblika ugnjetavanja. Dotaknut ću se opet tema genocida u Srebrenici i Gazi te floskule “Nikad više“ i kroz poeziju pokušati osnažiti svijest o ovoj vrsti zločina protiv čovječnosti te potaknuti empatiju prema žrtvama”, ističe Čopelj.

Teme o kojima piše su vezane za domovinu, Agresiju, Genocid i traume kroz koje su prošli Bošnjaci.

“Napisao sam mnogo poema koje govore o Bosni i Hercegovini, Agresiji, Genocidu te zločinima kroz koje je bošnjački narod prolazio i još uvijek prolazi. Ova vrsta poezije našla je mjesto i u danskim osnovnim školama, gimnazijama i dnevno dobijam komentare od ljudi na koje je moja poezija ostavila utisak. Pišem i na bosanskom, ali još nisam ništa objavio. Volim sevdah, ali i druge strane bogate historije bosanske književnosti.”

Ovom prilikom za Čopelj je izdvojio dvije pjesme na bosanskom jeziku:

TI BOSANSKI

Ti Bosanski,
hej jeziku srca,
duše, nefsa, sevdaha i sreće.
Dok te ima, bit će i mene,
dok je mene, tebe nestat neće.
Stari sanjar uklesa te vješto,
bosančicom u tvrd, bijeli kamen,
spavač čuva drevne riječi tvoje,
starog pisma, tvog naroda znamen.
Iz čeljusti aždahe uteče,
u duši si mojoj gnijezdo svio,
nosiš selam od predaka mojih,
rosiš oko, uvijek uhu mio.

LIJEPO LI JE

Lijepo li je poljsko cvijeće,
po livadi kad prošara,
a još ljepše vedro lice,
čiste duše, Božjeg dara.

Lijepa li je bistra rijeka,
kad zapjeva huk brzaka,
a još ljepši osmijeh roba,
kad ga stigne sva nafaka.

Lijepa li je stara bašča,
kad je bijeli behar svije,
a još ljepša berićetli,
puna kuća, kad se smije.

Lijep li je miris zemlje,
poslije prve ljetne kiše,
a još ljepša Bosna moja,
rahatlukom kad miriše.

Bošnjaci spadaju u vrlo uspješne i integrisane zajednice u Danskoj zahvaljujući svom trudu i obrazovanju.

“Imidž Bosne je dobar u Danskoj, zahvaljujući našim ljudima koji uporno, pošteno i marljivo rade i uče na svakom polju. Velik broj Bošnjaka, posebno mlađe generacije snalaze se odlično u Danskoj i ruše sve rekorde, kada govorimo o jednakosti polova, stepenu zaposlenosti i obrazovanja. Često se Bošnjaci ističu kao primjer dobre integraciju u dansko društvo. Mnogo Danaca izuzetno vole Bosnu i stalno mi traže da im pričam o rodnoj grudi i historiji Bosne i Hercegovine. Danci su jedan veliki narod, a kada kažem veliki, onda mislim na veliku dozu humanizma, milosrđa i ljubavi, koji imaju prema svome bližnjemu.Taj pogled je doduše poljuljan i malo izazvan jačanjem krajnje desnice kroz dvije zadnje decenije i širenjem islamofobije širom Evrope, ali mislim, da je veliki broj Danaca u biti uspio da zadrži one prave danske vrijednosti. Zato i volim Dansku i osjećam se u Danskoj kao svoj na svome”, poručuje Čopelj.

Miješanjem kultura i naroda i razmjenom vrijednosti obje strane imaju priliku da budu na dobitku.

“Vole Danci našu raju, a vole i naš bosanski duh. Bošnjaci su za njih kao neka vrsta historijskog underdoga, koga veliki stalno probaju uništiti i istrijebiti, a koji se ipak uvijek diže i opstaje. Ima mnogo takvih naroda, ali mislim, da je naša posebnost u tome, što mi i pored svog zla, što je nas narod prošao i prolazi, uspijevamo da zadržimo visoki stepen kulture u sebi, te dobrodušnosti, merhameta, te što nikoga ne mrzimo i ne pravimo pokolje i zulum drugome. Mislim, da je taj bosanski duh suživota i tolerancije, kao i sevdaha, duše, najbliži nekom idealu, kakav čovjek treba da bude, onako kako ga poezija vidi. Duša ljubavi. Nije džabe Bosna mrijestilište kulture Balkana. I zato sam zahvalan Bogu, što Mi je dao tu privilegiju, da budem dio jednog takvog naroda”, zaključuje na kraju razgovora za Mostarski.ba Dino Čopelj.

(Mostarski.ba)