Održan program sjećanja na žrtve zločina u Nevesinju

U Multimedijalnoj sali Memorijalni centar Sarajevo, sinoć je održan program „Nevesinje nas zove“, u organizaciji Udruženja Progres Nevesinje i Memorijalnog centra Sarajevo, posvećen kulturi sjećanja na zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom Nevesinja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) te trajnoj borbi protiv zaborava i negiranja.

Program je okupio porodice ubijenih i nestalih, preživjele, predstavnike institucija i udruženja, a kroz svjedočenja, dokumentarne i umjetničke segmente potvrđena je nužnost pamćenja zločina u Nevesinju kao jednog od mjesta najveće golgote Bošnjaka u Hercegovini.

Večer je otvorena recitalom poeme „Razgovor sa prijateljem šehidom“, autorstva Senada Sude Omerike, koju je izvela Sara Kazazić. Ovaj poetski čin već na samom početku uspostavio je snažan emotivni i simbolički okvir programa, saopćeno je iz Memorijalnog centra Sarajevo.

Skupu se obratio direktor Memorijalnog centra Sarajevo Ahmed Kulanić, ističući dugotrajnu i bolnu borbu porodica da dostojanstveno ukopaju svoje najmilije.

“Trideset godina svjedočimo istom obrascu. Pronađemo dio posmrtnih ostataka u jednoj masovnoj grobnici, pa drugu kost u drugoj, pa treću u trećoj. A onda, da bismo svoje najmilije ukopali, mi ponovo otkopavamo grobove, spajajući kosti naših najmilijih koje su raznosili po bosanskoj zemlji da nas ne bi bilo i da nas se ne bi moglo pronaći”, poručio je Kulanić.

U ime organizatora obratio se i predsjednik Udruženja Progres Nevesinje Sanel Mutilović, naglašavajući da je Marš mira „Put spasa: Mostar – Nevesinje“ trajna i lična obaveza.

“Putem spasa će se hoditi i narednih godina. Ako treba – i sam. Jer dok god neko korača tom stazom, Nevesinje neće biti zaboravljeno, a žrtve neće ostati bez glasa – naglasio je Mutilović.
U okviru programa prikazan je video-snimak Amora Mašovića, u kojoj je govorio o zločinima počinjenim u Nevesinju, s posebnim naglaskom na ubistva žena, starica i djece, te na činjenicu da proces traženja nestalih još uvijek traje.

Centralni i emotivno najpotresniji dio programa bilo je svjedočenje Merime Šipković Begić, koja je govorila iz perspektive djeteta koje je 1992. godine, u dobi od četiri godine, prošlo Put spasa. U potresnom obraćanju opisala je jutro kada su iz toplih kreveta, bez obuće i hrane, odvedeni u šumu, skrivanje u pećini, strah od plača i tišinu u kojoj se nije znalo da li slijedi spas ili smrt.

“Sa četiri godine ne znaš šta je rat, ali znaš kada se odrasli boje. Govorim danas ne da mrzim, nego da pamtim. Jer zaborav je novo ubijanje – kazala je Šipković Begić i izrazila zahvalnost svojim roditeljima koji su bili prisutni, na hrabrosti i snazi- što je ispraćeno gromoglasnim aplauzom.

O procesu traženja nestalih i institucionalnoj borbi protiv zaborava govorila je i Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, naglasivši da potraga za nestalima nije završena i da je riječ o dugotrajnom i zahtjevnom procesu.

U završnici programa prisutnima se obratio i Senad Sudo Omerika, naglašavajući da se o zločinima ne može govoriti neutralno niti uljepšano.
– O ovome se ne može govoriti fino. Istina se mora pogledati u oči i izgovoriti onakvom kakva jeste – teška, gruba i ogoljena – poruka je Omerike.

Program je umjetnički upotpunjen muzičkim numerama u izvedbi Adnana Pajevića, koji je izveo kompozicije „Rodni grade“ i „Fatihe“, posvećene ljubavi prema rodnom kraju, sjećanju i trajnoj povezanosti ljudi s Nevesinjem.

Organizatori su poručili da će i u narednom periodu nastaviti zajednički rad na jačanju kulture sjećanja i institucionalnu saradnju, kako bi Nevesinje trajno zauzelo mjesto koje mu pripada – mjesto opomene, dostojanstva i trajnog pamćenja.

(Mostarski.ba)