Premijera u Lutkarskom kazalištu Mostar: Tuga, sreća i ‘srećica’ na sceni

Ova topla i neobična priča vodi gledaoce u grad G-glistograd, gdje se naizgledni nered pretvara u neočekivani red, a tuga i mali susreti pokazuju kako čak i nevažni događaji mogu donijeti sreću i promjene.

Direktor Lutkarskog kazališta Mostar, Tibor Oreč, istakao je kako će se na sceni kazališta ovog puta izvesti predstava “Samo puhni u rog”, po tekstu i režiji Maje Martinek, koja sarađuje s kazalištem već treći put.

– Predstavom Samo puhni u rog opet želimo pomaknuti neke granice. Želimo djecu naučiti da se ne boje nečega nepoznatog, da vole, da budu sretna i da uživaju u veselju, baš kao što mi činimo sa svojom djecom. Ali kroz ovu predstavu želimo ih također naučiti i tuzi, jer tuga je sastavni dio života. Protkana je svim njegovim dijelovima, a bez nje, rekao bih, ne bismo mogli cijeniti sreću – kazao je Oreč.

Predstava je, kako je rekao Oreč, namijenjena najmlađima, djeci od tri godine i više.

Istakao je da roditelji i staratelji često nastoje zaštititi djecu od tuge, negativnih misli i loših iskustava, no upravo kroz ovu predstavu djeca se susreću s tim emocijama na primjeren način.

– Ovdje želimo da se djeca upoznaju s tugom i shvate da je ona sastavni dio života te da se s njom treba suočiti. Kroz naše gliste mislim da će razviti suosjećanje i vidjeti da se tuga događa drugima, te da je to samo jedna u nizu emocija koje prolaze kroz naše tijelo. Na taj način će se povezati s glistama i već od najranijih godina naučiti da su sve te emocije dobrodošle – da ih treba upoznati, živjeti s njima i prevladati – dodao je on.

Režiserka predstave, Maja Martinek, kazala je kako se ovaj put odlučila baviti temama s kojima se možda ne susrećemo često – tugom i načinom na koji prihvaTanjem tuge možemo doći do sreće.

U predstavi sreću naziva „srećica“ i naglašava da je ponekad prava sreća imati nekoga s kim se može podijeliti tuga.

– Nit vodilja ovog teksta bila je upravo ideja da od tuge ne treba bježati niti je skrivati „pod tepih“. Suočavanje s tugom, njeno imenovanje i prihvaTanje oduzima joj snagu i omogućava nam da se s njom lakše nosimo. Kada pritom imamo prijatelje uz sebe – kao što glavna junakinja Kika, u izvedbi Marte, stječe nove prijatelje – moguće je uz njihovu podršku prevladati tugu i doći do nove sreće, koju u predstavi nazivamo „srećica“. Upravo je to bila glavna nit vodilja ovog djela- kazala je Martinek.

Arhitektica interijera i eksterijera G-glistograda, modna kreatorica i dizajnerica svih G-glistograđana, te scenografkinja i tehnologinja predstave je Aleksandra Vukićević.

– Dok su se glumci borili s tugom i ‘srećicom’, ja sam se borila s korijenjem, gravitacijom i rupama. Oni su tu sretni, tužni, druže se i upoznaju, a ja sam uživala u stvaranju prostora u kojem glista ne mora imati gravitaciju. Uvijek me izaziva raditi prostore koji nisu toliko čovjekoliki. Posebno mi je drago vidjeti kako animatori razigravaju svoje likove na potpuno različite načine – svaki ima svoj karakter i drugačija kretanja – kazala je Vukićević.

U predstavi igraju Tibor Oreč, Ružica Bošković, Jadranka Popović Miljko, Marta Haubrich, Ivan Nevjestić i Teo Sandžaktar Bijedić.

U ime glumačkog kolektiva, glumac Ivan Nevjestić istakao je kako ovaj put imaju spoj starog i novog.

– S Majom se poznajem dugo i uvijek je zadovoljstvo raditi s njom, a isto tako oduševljeni smo saradnjom s Aleksandrom koja je zaslužna za scenografiju i lutke. Posebno nam je drago što smo dobili i mladog kolegu Tea, što je dodatno osvježilo scenu Lutkarskog kazališta na lijep i pozitivan način. Predstava nosi zaista lijepu poruku i pozivam sve da dođu na premijeru ili naše redovne izvedbe – a za kraj, srećica! – kazao je Nevjestić.

(Mostarski.ba)