Preminuo Eniz Gabeljić, muzičar čiji je bend nosio ime i duh Srebrenice
U ponedjeljak, 19. januara, nakon kraće bolesti u 53. godini preminuo je Eniz Gabeljić. Bio je muzičar, kompozitor, aranžer, producent i učitelj u školi.
Rođen je 1973. godine u Srebrenici, gdje je završio osnovnu školu i Srednju elektrotehničku školu. Muzikom se počeo baviti kao srednjoškolac. Svirao je violinu u KUD-u “Vaso Jovanović”, a paralelno je gradio vlastiti put, oslanjajući se na rad, sluh i upornost, piše Radiosarajevo.ba
Rat ga je zatekao u Srebrenici. U gradu bez struje, hrane i osnovnih uslova za život, a bio je među onima koji su stvarali muziku uprkos svemu. Sa grupom entuzijasta osnovao je bend Sabah2, u kojem je svirao bubnjeve. Bend je vježbao na akustičnim instrumentima i nastupao u srebreničkom Domu kulture uz minimalnu rasvjetu i ozvučenje napajano agregatom.
Nakon srebreničke tragedije 1995. godine, u potrazi za preživjelim članovima porodice, došao je u Banoviće. Tu je učestvovao stvaranju muzičke scene kroz Omladinski centar “Pinkland”, koji je postao važno okupljalište mladih i rasadnik ideja. Radio je kao najprije kao volonter, a potom i kao uposlenik Centra i rukovodilac muzičke sekcije. Kroz taj rad bio je mentor i oslonac mladim ljudima i talentima koji su kasnije ostavili trag na bh. muzičkoj sceni.
Svirao je i nastupao širom regije i Bosne i Hercegovine. Kao član benda Loše vrijeme, zajedno s Enverom Lugavićem Kicetom, Arminom Lugavićem i Mirnesom Omerkićem, nastupao je na gitarijadama i motorijadama, ali i na samostalnim koncertima u različitim gradovima. Bio je muzičar koji je znao biti i na sceni i iza scene: organizovao je rock koncerte, radio kao ton majstor, svirao gitaru i bubnjeve, te je u Banovićima pokrenuo prvi tonski studio.
Osnovao je autorski bend Domavia, nazvan po starom imenu Srebrenice, vezujući muziku za identitet i sjećanje. Domavia je debitovala na Bihaćkom festivalu zabavne muzike 2008. godine, a 2009. godine osvojila je prvu nagradu za najbolji tekst za pjesmu “Imenom nevjera”. U svojim je medijskim nastupima spominjao Srebrenicu, njene ljude, oca i rođake koji nisu preživjeli. Svjedočio genocidu. Kroz gotovo petnaest godina rada u studiju Digiton sarađivao je s velikim brojem muzičara i učestvovao u autorskim projektima različitih žanrova. Posebno mjesto imala je saradnja na snimanju i produkciji projekata živiničke rock scene, gdje je svojim znanjem, preciznošću i strpljenjem pomagao da pjesme dobiju svoj konačni, čisti oblik.
Bio je učitelj u banovićkoj Osnovnoj školi “Grivice”. Izveo generacije učenika. Sa kasnije pozicije uposlenika i direktora Centra za kulturu i informisanje u ovom gradu organizovao je brojne kulturne događaje, muzičke festivale u koje je uključivao mlade pjevače.
U novije vrijeme osnovao je i vodio lokalno Udruženje umjetnika i kulturnih stvaralaca Cult B koje je privuklo pažnju organizacijom predprazničnih aktivnosti i novogodišnjeg dočeka 2026. godine na gradskom Trgu u Banovićima.
Iza njega su ostale supruga i dvije kćerke.
Odlaskom Eniza Gabeljića ostala je tišina koja se teško mjeri riječima. Ipak, ostao je i trag koji se ne briše: u pjesmama koje je svirao, u snimcima koje je stvarao, u bendovima koje je osnovao, u mladim ljudima koje je usmjeravao, i u gradu koji je s njim imao svoj zvuk.
Od Gabeljića se oprostio i Memorijalni centar Srebrenica.
Naveli su da Enizov odlazak ostavlja tišinu koja se ne može lako ispuniti riječima.
“Bio je muzičar, kulturni radnik i učitelj, ali prije svega čovjek koji je vjerovao u snagu umjetnosti kao čuvara pamćenja i dostojanstva”, saopćili su.
In memoriam
Eniz Gabeljić (1973 – 2026)
Preselio je Eniz Gabeljić, preživjeli svjedok genocida u Srebrenici. Enizov odlazak ostavlja tišinu koja se ne može lako ispuniti riječima.
Bio je muzičar, kulturni radnik i učitelj, ali prije svega čovjek koji je vjerovao u snagu… pic.twitter.com/PkJZFEb20C— Srebrenica Memorial Center (@SrebrenicaMC) January 19, 2026
Rođen u Srebrenici, Eniz je i u najtežim vremenima ostao uz muziku, stvarajući i okupljajući mlade oko ideje da se glas, ton i riječ ne smiju ugasiti. Kroz bend Domavia, kroz rad s mladima, kroz studio i učionicu, gradio je prostore nade, dijaloga i pamćenja.
Njegov rad bio je tiha, ali postojana borba protiv zaborava. Umjetnošću je svjedočio, podsjećao i povezivao, ostavljajući tako trag koji nadilazi vrijeme i prolaznost.
Memorijalni centar izražava duboko poštovanje prema njegovom životu i djelu.
“Sjećamo se Eniza Gabeljića kao čovjeka koji je znao da kultura i sjećanje idu zajedno, i da se istina može prenositi i kroz ton, i kroz tišinu. Ostavio nam je itekako mnogo po čemu ćemo ga pamtiti. Neka mu je vječni rahmet”, istakli su.
(Mostarski.ba)
