Prosječna plata je dovoljna za pola života, ali ne i za život
Ono što najviše zabrinjava nije iznos korpe, već način na koji javnost, institucije i politika reaguju ili, tačnije, ne reaguju na njeno kontinuirano poskupljenje.
U junu 2025. godine, sindikalna potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini iznosila je 3.180,40 KM. To je cijena preživljavanja četveročlane porodice koja se trudi da dostojanstveno živi, jede, grije se, obrazuje djecu, njeguje zdravlje i zadrži osnovno dostojanstvo u zemlji koja sve češće liči na statistički eksperiment, a sve manje na državu za čovka kako se to najavljivalo.
S druge strane, prosječna plata u Federaciji BiH za april, prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku, iznosila je 1.545 KM. Minimalna plata, onaj zakonski prag ispod kojeg država barem na papiru ne smije pustiti radnika iznosi 1.000 KM. Kada to uporedimo sa sindikalnom potrošačkom korpom, jasno se ocrtava jaz koji je prestao biti socijalna rupa i prerastao u propast, prosječna plata pokriva tek 48,58 posto korpe. Minimalna jedva trećinu 31,44 posto.
Skoro pola korpe odnosi se na prehranu 45,32 posto. Hraniti porodicu, očito, postaje luksuz. Stanovanje i režije 14,2 posto. A iz godine u godinu, pod brojilima sve više znoja, a sve manje kilovata i kubika. Higijena i zdravlje 9,67 posto. Jer sapun i lijek nisu nešto što biramo, već moramo imati. Obrazovanje i kultura 8,17 posto, što je možda i najtužniji postotak, toliko malo ulažemo u ono što nas može izvući iz siromaštva. I tako redom, do zadnje kategorije održavanja domaćinstva, koje postaje održavanje privida normalnosti.
(Hayat)
