Sadet ef. Bilalić: U Gacku smo svedeni na statističku grešku

U geografskim i simboličkim rubovima istočne Hercegovine, Gacko predstavlja jednu od onih zajednica u kojima se borba odvija kroz svakodnevne napore povratnika da afirmiraju vlastito postojanje.

U ovom prostoru, gdje su demografske promjene, agresorka razaranja i dugotrajna institucionalna zapuštenost ostavili duboke i trajne posljedice, povratak nije tek fizički čin vraćanja na ognjišta, već proces obnove društvenih, kulturnih i identitetskih struktura.

Stotinjak Bošnjaka koji danas žive u Gacku i okolnim selima, predstavljaju rijedak i dragocjen primjer upornosti i spremnosti da se, uprkos brojnim izazovima, istraje u svjedočenju pripadnosti Bosni i Hercegovini.

O težini njihovog položaja dovoljno govori i činjenica da ekipa portala Stav nije uspjela doći do sela Bašići, mjesta koje, kao mnogi drugi povratnički lokaliteti, ostaje na marginama institucionalne brige i infrastrukturnog razvoja, o čemu smo ranije pisali.

U ambijentu u kojem su brojne društvene i državne institucije odsutne ili nedovoljno prisutne, Islamska zajednica ostaje gotovo jedini organizirani subjekt na koji se povratnici mogu osloniti.

Ona je postala ne samo vjerski, već i kulturni, socijalni i identitetski oslonac bošnjačke zajednice u ovom kraju.

Stoga smo razgovarali s glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Gacko i Medžlisa Islamske zajednice Bileća Sadetom ef. Bilalićem, kako bismo razumjeli ne samo svakodnevne izazove, nego i strategije opstanka.

Razgovor s njim otkriva slojevitost stvarnosti povratničkog života, između ponovo podizanih džamija i njihovih ponovnih razaranja, između zakonskih barijera i moralne obaveze da se čuva historijsko naslijeđe, između demografske devastacije i tihog, ali ustrajnog otpora nestajanju.

Govoreći o temeljnim strahovima koji su obilježili prve povratničke godine, glavni imam podsjeća da je povratak u Gacko bio sve osim jednostavan.

– Medžlis Islamske zajednice Gacko je povratnički medžlis, jedan od rijetkih koji je dva puta poslije Dejtona obnavljao džamije, 2001. godine džamija u Ključu nakon što je obnovljena minirana je munara, tek obnovljena džamija u Fazlagića Kuli 2008. godine zapaljena je na Kurban-bajram. To dovoljno govori o teškoći samog opstanka povratnika ovdje. Nažalost, strašni zločini su počinjeni ovdje, i nije bio očekivan odziv povratka, jer, povratak je tih prvih godina bio nemoguć. Recimo, na prodavnicu gdje su kupovali hljeb naši povratnici, bačena je bomba. Prvi povratak je krenuo 1999. godine u Fazlagića Kuli, postavljane su im mine koje su odnijele jedan ljudski život, i sve je to, na neki način, učinilo da se veliki broj ljudi ne odluče vratiti ovdje – priča nam on.

Nakon gotovo tri decenije borbe, imam otvoreno govori o brojkama koje same po sebi svjedoče dramatičnu situaciju.

– Možemo podvući crtu šta je učinjeno, kako je trebalo, da li je moglo bolje, koji su rezultati toga.

Skoro tri decenije kasnije, mi smo ovdje svedeni na statističku grešku, govorimo o stotinjak povratnika, nekih 40 porodica.

Neke porodice čini jedan član. Ti ljudi koji su se vratili, danas su uglavnom u trećoj životnoj dobi. lmamo sve više takve populacije, kojoj je potrebna njega, pomoć. U samom Gacku žive moja porodica i doktor Asim Fazlagić. Dakle, ostale džematlije žive u okolnim mjestima. Islamsku vjeronauku pohađa četiri učenika u Gacku, tri učenika na Ivanici i jedna učenica u Ravnu.

Nekada je ovdje bilo šest džemata, danas djelujemo kao jedan džemat, svaku džumu klanjamo u drugoj džamiji. Kružimo, obilazimo, velika je razdaljina, ali želimo da se naši ljudi ne osjećaju sami. Naš rad djeluje na prostoru Općine Gacko, Općina Bileća u RS-u i Općine Ravno u FBiH kroz dva medžlisa. Medžlis Bileća još je u težoj situaciji, govorimo možda o 15 ili 20 povratnika, koji su tu, koji obitavaju.

Ovdje je sprovedeno etničko čišćenje u potpunosti, ovdje je do rata živjelo otprilike 2.000 Bošnjaka. Danas u Bileći imamo tri obnovljene džamije, na isti način se organizira vjerski život, onako kako umijemo.

Vrijeme obnova džamija je bilo davno, i samo po sebi vrijeme je učinilo svoje da im je danas potrebno održavanje i određene sanacije – objašnjava nam Bilalić.

Sprovedeno etničko čišćenje u potpunosti

Kada govori o institucijama, ističe da je Islamska zajednica jedina preostala snaga i adresa na koju se povratnici mogu osloniti.

– Mnogi postavljaju pitanja: zašto nam trebaju džamije, ali odgovor je jasan.

Džamije su ovdje simbol i države Bosne i Hercegovine, simbol bošnjaštva i islama. Džamije su potrebne da svjedoče naše prisustvo ovdje.

Gdje god otišli naši ljudi, oni se vraćaju ovdje, osjećaju se ponosno što su iz Gacka, Bileće, Bosne i Hercegovine. Na Islamskoj zajednici je da održi vjerski život, ali ne samo vjerski život. Sve je na plećima Islamske zajednice, druge institucije koje brinu o našem identitetu ovdje nisu prisutne. Vidite ovdje u našoj multimedijalnoj sali, u Upravnoj zgradi Medžlisa, koja je izgrađena 1892. godine, a izgradio je Murat-beg Zvizdić, nemamo ni levhi, ni slika džamija, nego samo grb Bosne i Hercegovine, jer je ovo jedino mjesto gdje može biti u Gacku. Ovdje trebamo da očuvamo državu. Naše prisustvo ovdje je svjedočenje opstojnosti Bosne i Hercegovine – potcrtao je naš sagovornik.

U opisivanju napora da se od zaborava sačuva i ono što nikada nije obnovljeno, imam posebno naglašava važnost vakufa.

– Ovih dana u Bijeljanima kod Bileće čistimo prostor oko džamije, koja je zapaljena u Drugom svjetskom ratu, u stravičnom zločinu Čavkarice. Ona nikad nije obnovljena, zarasla je u šumu. Mi je čistimo ne bi li ugledala svjetlo dana. Ono što je zanimljivo, našli smo tu mezar vakifa tog mjesta. Ismail-aga, sin Ibrahim-age Dedovića. Neke 1904. ili 1905. godine je ukopan, što dovoljno govori o statusu tih ljudi koji su živjeli prije samo stotinu i dvadeset godina ili posjedovali veliko imanje. Danas tu nema nikoga. Čuvamo vakufsku imovinu, proširujemo je – ističe on.

Čuvamo vakufsku imovinu 

Jedan od primjera unapređenja vakufa jeste i projekat sanacije stambenog objekta u Edukativno-kulturni centar na Ivanici.

– Ovaj objekat smo dobili tako što smo izvršili transformaciju vakufa u procesu eksproprijacije. Smatramo da je to danas jedan od načina opstanka, odnosno jedna od metoda samodorživosti našeg medžlisa, jer nažalost imamo veoma mali broj članova. Međutim, naši ljudi još uvijek imaju osjećaj prema džamijama u kojima su odrastali i učili o vjeri, ali dolaze i nove generacije koje nemaju tu vrstu empatije i osjećaja prema tim vjerskim objektima.

U Pridvorici smo obnovili džamiju, ali Pridvorica i okolna boračka sela nisu priključena na elektro-mrežu. Taj nedostatak smo nadomjestili postavljanjem solarnih panela za elektrifikaciju te džamije. U narednom periodu ćemo vjerovatno i ostale džamije priključivati na solarnu energiju. Time bi riješili izazov sa kojim se susrećemo u posljednje vrijeme, a to su veliki troškovi plaćanja električne energije – navodi Bilalić.

Edukativno-kulturni centar Ivanica, vakuf Medžlisa Islamske zajednice Gacko

Dok govori o borbi za očuvanje sjećanja na žrtve, on otkriva i složenost administrativnih procesa koji povratnicima dodatno otežavaju život.

– Podsjetiti ću na nedavni slučaj. Lokalna vlast nam je tražila građevinsku dozvolu za šehidsko spomen-obillježje u Fazlagića Kuli, a da bismo je dobili, morali smo skloniti ljiljane, jer Zakonom o lokalnoj samoupravi oni mogu ne dozvoliti isticanje ljiljana. Nemamo sredstava ni načina da idemo prema Apelacionom sudu koji je nadležan. To neka rade institucije koje su zadužene za to. Mi smo proces legalizacije započeli zajedno s Patriotskom ligom Gacko i Udruženjem porodica šehida i poginulih boraca. Smatrali smno da ne smijemo dozvoliti da nam sruše Centralno šehidsko spomen-obilježje i ploče s imenima žrtava, kao što je to bilo u Općini Lopare. Pribavili smo neophodnu dokumentaciju, što je rezultiralo dobivanjem građevinske i upotrebne dozvole. Jedni smo od rijetkih u RS-u, kao institucija, da posjedujemo i upotrebnu dozvolu za jedno spomen-obilježje – objasnio je efendija.

Kada je riječ o imovini i njenoj zaštiti, Bilalić jasno poručuje da je pravna nesigurnost postala svakodnevica.

– U narednom periodu pomno ćemo pratiti izlaganja vakufskih parcela i adekvatno reagovati ukoliko bude nepravilnosti. Cilj nam je ostaviti uredno zakonski zaštićenu svu imovinu, a ne recimo kao što smo mi to naslijedili. Vidimo da zakon u RS-u ne ide u našu korist, samo kada uzmemo Zakon o nepokretnosti. Imamo slučajeve prepisivanja imovine na entitet. Imamo slučajeve gdje su i naše hareme prepisali na RS, mi smo sada u procesu vraćanja. Sve su to stvari koje dodatno otežavaju našu situaciju – upozorava glavni imam.

FOTO: Adis Spahić
Govoreći o rijetkim oblicima podrške, ali i o potrebama koje ostaju daleko veće od mogućnosti, imam ističe i ono što zajednici znači najviše.

– TIKA nam je donirala opremu za održavanje i unapređenje vakufskih parcela. Nemamo dovoljno podrške od institucija od kojih bi trebalo. Ovo je stočarski kraj. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je kroz akciju Kurbana velika podrška. Da nema te akcije bilo bi pitanje da li bi naš povratnik mogao prodati 15 ili 20 kurbana. Zagarantovano je da će biti prodano sve što oni uzgoje, to je njima veliki vjetar u leđa. Mi kroz unapređenje vakufske imovine u ove zimske dane obezbijedimo drva za neke porodice. U svakom pogledu zabrinuti smo za vrijeme koje dolazi, kada će biti manje ljudi. Iz tog razloga želimo realizirati projekte samoodrživosti vakufa – naveo je on.

U osvrtu na javne pozive i podršku koja uvijek može biti bolja, glavni imam upućuje i jasnu poruku institucijama Federacije.

– Nažalost, naše institucije često nisu svjesne u kakvim okolnostima mi djelujemo na ovim prostorima.

Nadam se da će razumjeti i da će nam pomoći oko realizacije projekata, kao što je izgradnja upravne zgrade i imamskog stana u Bileći. To je ključni projekat za MIZ Bileća, za perspektivu.

Dakle, ovdje se svjedoči domovina, i nadamo se prepoznavnju te činjenice i podršci u našoj borbi – jasan je u poruci Sadet ef. Bilalić.

Gacko danas možda jeste statistička fusnota na papiru, ali u stvarnosti je mnogo više, posljednja linija čuvanja identiteta.

Ovdje žive ljudi koji su odlučili ostati svjedoci Bosne i Hercegovine. Njihova borba traje, a mi imamo obavezu biti uz njih.

(Mostarski.ba)