Sadik Sadiković i drugovanje s književnicima
Redakcija portala Mostarski.ba iz knjige “Sadik Sadiković za sva vremena” objavljene 2010. godine autora Senada Malohodžića, poznatog novinara, publiciste i televizijskog urednika, priređuje najzanimjlivije dijelove iz ove publikacije.
Drugovanje i s umjetnicima
Sadik se radovao i susretima s Mehmed-begovim sinom Rizom, godinu dana mlađim od njega. Pratio je i njegove uspjehe na književnom polju. Znao je napamet više njegovih pjesama, a posebno mu je bila draga pjesma „Bilo je lani”, koju je Riza-beg Kapetanović Ljubušak objavio u svojoj prvoj zbirci 1893. godine. Riza je inače pisao drame, pjesme i pripovijetke. Sado je njemu i njegovom ocu Mehmed-begu pričao narodne poslovice i izreke koje je on slušao od ljudi koji su mu dolazili na liječenje ili donosio s putovanja u Tursku i druge zemlje.
Kada je 1931. godine Riza-beg Kapetanović umro u Sarajevu, Sadik je bio veoma tužan. Po ko zna koji put vraćao se njegovoj pjesmi „Bilo je lani”; znao ju je napamet. „Sjećam se dobro, bilo je lani, baš kao sad – sa jednim trenom srce mi rani i život mladi!” – tiho je ponavljao stihove svog velikog prijatelja.
Sadik je volio i rado čitao i druge pjesnike. Ćazima Musu Ćatića izuzetno je cijenio. Također i Antuna Branka Šimića iz obližnjih Drinovaca. Kad je jedan bolesnik, došavši iz Zagreba, godine 1922., poklonio narodnom liječniku knjigu stihova Antuna Branka Šimića, ovaj ga je u znak zahvalnosti poljubio i naravno – izliječio. Sve stihove iz ove zbirke Sadik je vrlo brzo naučio napamet. Posebno je volio pjesmu “Siromahu”:
Skupi sebe u se
I svoju sudbinu
Ne razlivaj se preko ruba.
Zatvori vrata svakoj nadi
Jer to su vrata u prazninu.
O, skupi sebe u se
I svoju sudbinu.
Sadik Sadiković je, međutim, i sam bio lirska duša. Kako lijepo zvuči njegov stih uklesan na nišanu mezara njegovih svekrve i punice.
Posjetioče moga groba
Tvome životu kratka je dob
Ti sada živiš, ali znaj i ti
Kao što sam i ja
Zemlja ćeš biti.
U pjesmama, opereti, narodnim predanjima, velikom narodnom liječniku Sadiku Sadikoviću ispredane su brojne priče i legende. U Hercegovini i susjednoj Dalmaciji ispjevane su mu mnoge pjesme. Evo jedne, koja se godinama gangala u zapadnoj Hercegovini: „Obolio sam, ne mogu da radim, vodite me u Ljubuški Sadi!”. Sadik je bio velika legenda i za života.
Nastavlja se.
(Mostarski.ba)
