Šest godina od zaustavljanja proizvodnje u Aluminiju: Priča o propaloj “HDZ-ovoj kreditnoj kartici”

Prošlo je šest godina od prestanka proizvodnje u mostarskoj kompaniji Aluminij. Pojedini političari su nedugo kasnije kazali da će kontroverzni izraelski biznismen Amir Gross Kabiri spasiti ovu kompaniju. No, mali dioničari tvrde da nije spašeno ono što je 50 godina postojalo.

Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije, Mostarac Džemal Bijedić, prije 50 godina je položio kamen temeljac za izgradnju ove tvornice. Aluminij je bio njegova ideja, smatrajući da će njenom realizacijom poboljšati status Hercegovine u Jugoslaviji.

Grad u gradu – sintagma kojom se često iskazivala veličina i značaj ovog proizvodnog pogona. No, kako mnogi misle, Aluminij je poslije rata postao HDZ-ova kreditna kartica, piše Klix.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je s 43,99 posto dionica većinski vlasnik ove kompanije dok je Vlada Hrvatske s 12,00 posto dionica drugi najveći vlasnik. Mali dioničari su preostali vlasnici. S Aluminijem je bio slučaj ono što je bio slučaj s većinom privrednih subjekata u entitetskom vlasništvu.

Naime, svakim od tih privrednih subjekata je upravljala ili upravlja vladajuća stranka koja na izborima ima većinsku podršku naroda s područja gdje se nalazi taj privredni subjekat. Shodno tome, HDZ se uglavnom pitao za Aluminij, što je slučaj bez obzira na to s kim je HDZ u koaliciji entitetske vlasti, a uglavnom je bio sa SDA.

Ovo je nešto što je aktuelni premijer FBiH Nermin Nikšić prije devet godina, tada kao čelnik SDP-a u opoziciji, ovako komentirao: “Čini mi se da je SDA sve južno od Ivana prepustila HDZ-u”.

I Aluminijevi radnici, kojih je do prestanka proizvodnje bilo 900, bili su svjesni da je HDZ najodgovorniji za stanje u njihovoj kompaniji. Zbog toga su protestovali ispred HDZ-ove centrale u Mostaru, što je ovoj stranci bilo prvo poslijeratno “dešavanje naroda”.

Hercegovački gigant, koji je bio među ne toliko brojnim tvornicama aluminija u svijetu, imao je godišnji promet veći od 300 miliona KM. No, ima velike dugove. Dugovi su nekoliko mjeseci prije prestanka proizvodnje iznosili 200 miliona KM, uglavnom prema Elektroprivredi HZHB, a sada iznose, kako tvrde mali dioničari, više od 460 miliona KM. Dakle, prema navodima malih dioničara, dugovi su veći od temeljnog kapitala koji iznosi 200 miliona KM.

Jedan od pokazatelja koliko se ovom kompanijom neracionalno upravljalo jeste navod o prosječnoj plati od 3.210 KM, a da je plata bivšeg direktora Ive Bradvice bila 20.036 KM, što je istaknuto i u izvještaju nezavisne revizorske kuće KPMG Croatia. Postoje navodi i o tome da je još jedan bivši direktor, Mijo Brajković, dva puta na svoje ime isplatio 400 hiljada s Aluminijevog računa.

Kabirijev dolazak

HDZ je ostao najjača stranka među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, uprkos tome što je najzaslužniji za obustavu proizvodnje u Aluminiju.

Kompanija M.T. Abraham Group, izraelskog biznismena Amira Grossa Kabirija, nakon toga je postala najznačajniji akter u Aluminiju. Indicije su da je za to opet najzaslužniji HDZ, ali nisu potpuno poznate okolnosti pod kojima se to dogodilo – ko je tu koga pronašao, kako i zašto.

HDZ-ovci su Kabirija predstavili kao Aluminijev spas, obećavajući da će mostarska kompanija biti ono što je nekada bila. Naime, spomenuti biznismen je zapravo zakupio prostor ove tvornice. Prema navodima upoznatih sa stanjem u Aluminiju, za samo 30.000 KM mjesečno je zakupio livnicu. Osim toga, za malo novca dobio je još nešto vrlo vrijedno, a to je sam Aluminijev brend.

Mali dioničari tvrde da M.T. Abraham Group nije ispunio ono na šta se ugovorno obavezao, a to je da pokrene ljevaonicu i anode, odnosno da postoji minimalna proizvodnja. Aluminij pod Kabirijevom grupacijom je uglavnom trgovac aluminijem. Ovo je nešto o čemu je Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala 2023. pisao za portal Tačno.net.

“Kabiri je na čelu kompanije koja prema dostupnim podacima akumulira više od milijardu KM prihoda, od čega je više od 55 miliona KM dobiti u 2022. Razloge za ovo treba tražiti u poslovnim odnosima sa švicarskim konglomeratom Glencore te podatku da je ova kompanija u ovom periodu potpisala ugovor s najvećim ruskim i drugim svjetskim proizvođačem aluminija RUSAL-om o isporuci 6,9 miliona tona aluminija u periodu do 2024.”, napisao je Blagovčanin.

Otuda i sumnje da se preko Bosne i Hercegovine izvozi ruski aluminij u zapadnoevropske države, tj. da se Bosna i Hercegovina koristi za zaobilaženje zapadnih sankcija Rusiji.

Tvrdnje malih dioničara

Mali dioničari su uoči jučerašnje skupštine dioničara Aluminija uputili pismo premijeru Nikšiću i entitetskom ministru energetike, rudarstva i industrije Vedranu Lakiću (SDP), tražeći od njih raskid ugovora s Kabirijem. Optužili su vladu da kao većinski vlasnik pogoduje biznismenu iz Izraela te da je na djelu niz nezakonitosti.

Nikšić, kada je bio čelnik SDP-a u opoziciji, nakon obustave proizvodnje u Aluminiju je izjavio: “Strah me i pomisliti šta bi bilo da je Aluminij ugašen u vrijeme kada je SDP predvodio Vladu FBiH”, misleći na vrijeme svog prvog premijerskog mandata od 2010. do 2014.

Pitali smo resorno ministarstvo njegove vlade šta misli o stanju u Aluminiju, ali do objave teksta nismo dobili odgovor. Izostanak odgovora je razlog pomisliti da i njegova vlada radi ono što je spočitavao stranci SDA, a to je HDZ-u prepušta sve južno od Ivana.

Ipak, o stanju u ovoj firmi dobili smo komentar iz Vlade Hrvatske kao drugog najvećeg dioničara.

“Manjinski smo dioničar. Shodno tome, naša mogućnost utjecaja na donošenje poslovnih odluka je ograničena. Međutim, naš punomoćnik redovno učestvuje na skupštinama Društva i konsultuje se s članom Nadzornog odbora koji je izabran na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Navedeni predstavnici u dobroj vjeri podržavaju svaki prijedlog čiji je cilj nastavak poslovanja društva, slijedom čega je podržano i sklapanje ugovora o poslovnoj saradnji s (Kabirijevim) Aluminij Industriesom, kojim se omogućio nastavak proizvodnje i očuvanje dijela radnih mjesta”, istakli su.

Kako su podsjetili, odlukom Vlade FBiH, Aluminij je u postupku finansijske konsolidacije te da je rok za završetak konsolidacije do 31. decembra 2027.

U komentaru o tvrdnjama malih dioničara o nezakonitostima, istakli su da je po podnesenim krivičnim prijavama postupalo Kantonalno tužilaštvo u Mostaru koje je nakon provođenja istrage odbacilo krivične prijave kao neosnovane. Dakle, za stanje u Aluminiju do danas niko je krivično odgovarao.

(Mostarski.ba)