Categories: Iz historije, Sport|Published On: 31/1/2019|

1976: Vahid Halilhodžić igrao dva puta u državnom timu i ostao u Veležu

Vahid Halilhodžić je u posljednje vrijeme dva puta ustalasao našu fudbalsku javnost. Najprije je izbila “bura” oko toga da mu se mora pronaći mjesto u državnoj reprezentaciji, a zatim je došao prelazni rok i pitanja hoće li ostati u Veležu ili preći u Partizan, Dinamo, Crvenu zvezdu…

U oba slučaja pronađeno je “srednje rješenje”: igrao je dva puta u državnom timu i ostao u Veležu.

– U prelaznom roku zaista nisam znao šta da radim, priča sada Vaha, kako Halilhodžića zovu njegovi klupski drugovi.

– Želio sam da ostanem u Veležu, ali sam bio svjestan i toga da je to jedinstvena prilika da riješim neke svoje probleme. Srećan sam što je Velež ispunio moje uslove. Jer, najljepše je, ipak, u “svom jatu”, u Veležu, Mostaru.

Vaha je, rekoh već, temperamentan, a ponekad kapriciozan i drzak.

– Ne smetaju mi ti “epiteti”, jer u njima ima istine – kaže on. – Smatram da sportista mora da u sebi ima i sportskog inata, nešto svoje lično, pa i dozu drskosti. Ne mogu se preko noći izmjeniti, zrelost dolazi sa godinama. Neizmjerno volim da tresem protivničke mreže, neizmjerno volim fudbal i sve što uz njega ide pa…

Vaha voli i disko-klubove, društvo djevojaka, brza kola i brzu vožnju. Voli život. Za njega se može reći: “Sve što mu se čini privlačnim – nije mu strano”. Valja ga razumjeti: mlad je, pun snage i života, bez ozbiljnih problema.

– Poziv u državni tim me neizjmerno obradovao, mada sam i ranije očekivao- rekao mi je kad smo prešli na čisto fudbalske teme.

– U Kardifu sam sjedio na klupi za rezerve, a igrao protiv Holandije i Italije – u oba slučaja kada su protivnici već vodili sa 2:0. Svakom je jasno da kod takvog rezultata debitant ne može učiniti čudo. Zato, pravu šansu još čekam. Želja mi je da jednom igram od početka utakmice, u triju sa klupskim drugovima Bajevićem i Vladićem.

– Utakmica protiv Španije u Sevilji je pokazala da se ne može igrati bez pravog centarfora, bez golgetera, nastavio je Halilhodžić. – Činjenica da su naši odbrambeni igrači imali najpovoljnije šanse u tom meču jasno govori da je bez dobrog centarfora napad jalov. A takav centarfor je, prije svih, Duško Bajević…

– Vaha, ko je za tebe fudbaler godine?

– Ova godina je bila nekako siromašna i vrlo je teško nekog izdvojiti. Ipak, više od ostalih isticali su se Svilar i Hadžiabdić.

Obrada: Yugopapir

Related Posts