28 godina čekanja na pravdu
Feđa Husković, student druge godine Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu i pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, 5. maja 1993. je napunio 21 godinu. Pet dana kasnije, nakon napada HVO-a u Mostaru, nestao je s još 12 vojnika iz zgrade “Vranica”, u kojoj je bila smještena komanda 4. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Za njihov nestanak i ubistva niko od počinilaca još nije osuđen, piše Detektor.ba.
Feđino ime, za razliku od ostalih 12, ne navodi se u haškim dokumentima, a njegova majka Jadranka Husković i članovi porodica nestalih i ubijenih vojnika iz “Vranice” kažu da je razlog tome što ga nema na snimku emitovanom u emisiji “Slikom na sliku” a zabilježenom nakon što je HVO zauzeo zgradu.
“Nije prikazan na snimku, ali s obzirom da je bio dežurni tu, da imaju svjedoci koji su potvrdili da je bio dežurni, zato se on vodi s njima”, pojašnjava Jadranka Husković.
Prema njenim riječima, Feđa je studirao u Sarajevu, gdje ga je dočekao rat i gdje se priključio Armiji BiH, da bi u novembru 1992. preko aerodromske piste i planine Igman došao kući u Mostar. U Mostaru je također bio pripadnik ABiH.
“Ručali smo skupa 8. maja 1993. i navečer je otišao na dežuru, da zamijeni svog školskog kolegu, i ostao je do 9. maja. Taj mali Nedim se vratio kući, a moj Feđa je ostao, zatekla ga je ta sudbina kao ostale”, opisuje Jadranka zadnji susret sa sinom.
Jadranka i njen suprug, koji je u međuvremenu preminuo, godinama su tražili informacije o Feđi. Obraćali su se, kaže, ombudsmanu za ljudska prava, razgovarali s Jadrankom Prlićem, Nevenom Tomićem, Safetom Oručevićem, ali uzalud. Suprug je, kako kaže, nudio i novac za informaciju, ali ih niko nikada nije kontaktirao.
“Kad su rekli da su pronašli tijela u Rimskom bunaru, tad sam prvi put rekla: ‘Daj, Bože, da je i moj Feđa tu, da se i ja više smirim, da ga nađem i da ga zakopam.’ To je jako bilo teško podnijeti. Do tog momenta sam gajila nadu da je on negdje, da ga je neko sklonio, da mu je neko pomogao”, priča Jadranka.
Posmrtni ostaci deset pripadnika ABiH pronađeni su 14 godina kasnije na lokaciji Rimski bunar kod Mostara, ali za tijelima Huskovića te Šefika Pobrića i Hasana Balića još uvijek se traga.
Čak su i grobna mjesta njih trojice u mostarskim Šehtilucima ostavljena prazna, uz podignuta spomen-obilježja gdje su sahranjeni ostali vojnici odvedeni iz “Vranice” – Alija Čamo, Senad Čehić, Dževad Čolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava i Nazif Šarančić.
U haškoj presudi Jadranku Prliću i ostalima je navedeno da je stambeni kompleks “Vranica” u zapadnom Mostaru 9. maja 1993. bio na udaru HVO-a, da su se civili i vojnici predali dan kasnije. U istoj presudi se navodi da je dio vojnika nakon predaje bio zatočen u prostorijama Mašinskog fakulteta, “gdje su bili žrtve brutalnog premlaćivanja”, na mjestu gdje je bila stacionirana 3. bojna Vojne policije na čelu sa zapovjednikom Željkom Džidićem.
“Vijeće se uvjerilo da su, tokom noći između 10. i 11. maja 1993., vojnici HVO-a ubili Aliju Čama, Senada Čehića, Dževada Čolića, Mimu Grizovića, Vahidina Hasića, Dževada Husića, Zlatka Mehića, Nenada Milojevića, Fahira Penavu i Nazifa Šarančića dok su bili zatočeni na Mašinskom fakultetu”, stoji u presudi, uz dodatak da tijela ostalih do objave presude nisu pronađena.
Haški tribunal je u novembru 2017. osudio Prlića i petoricu drugih visokih zvaničnika Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) na ukupno 111 godina zatvora za zločine počinjene nad Bošnjacima.
Kompletan tekst je na ovom linku.
