75 godina od čuvenog “NE” Husage Ćišića: Borac za bosansku državu i šestu buktinju

Mi Bosanci nijesmo ničija prćija, i nikome nećemo priznati pravo da nas cijepa i dariva kao tegleću marvu. Naša je želja da pod svoj bajrak okupimo sve zdrave elemente naše uže domovine BiH koji ovu ispaćenu i orobljenu zemlju vole sinovskom ljubavlju…

Navršilo se 75 godina od proglašenja prvog Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), koji je rađen po ugledu na Ustav SSSR-a iz 1936 (Staljinov ustav).1

Iako Arhiv Jugoslavije i danas naglašava da je taj temeljni pravni akt bivše države “jednoglasno proglašen na zajedničkoj sjednici oba doma Ustavotvorne skupštine”, historijska je činjenica da se to može smatrati samo načelno tačnim.

Piše: Faruk Vele
Historijski izvori, međutim, potvrđuju da je protiv prijedloga toga Ustava “jedini se izjasnio predratni građanski političar, senator i rodoljub” iz Mostara Husaga Ćišić (1878-1956). Mehmedalija Bojić (1923.-2001.), historičar i Titov biograf navodi da je antifašista Ćišić učinio “zbog diskriminacije prema bosanskim Muslimanima”.

“I prvi Ustav Bosne i Hercegovine usvojen u decembru 1946. godine izbrisao je Muslimane kao jedan od postojećih naroda. Na prijedlog Vlade BiH, taj Ustav je Muslimanima dao “vjersku oznaku” – “nacionalne neopredijeljene muslimane Bosne i Hercegovine”, navodi Bojić.2

Zašto malo znamo o Husagi?
Nažalost, o Husagi Ćišiću, tom dokazanom antifašisti, ocu istaknutih pripadnika Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP), narodnom poslaniku nove Jugoslavije, inicijatoru i potpisniku Rezolucije građana Mostara kojom se osuđuje “progon, otimanje imovine, ubijanje i deportacija srpskog i jevrejskog stanovništva u koncentracione logore smrti” od strane ustaške vlasti, još uvijek se nedovoljno govori i piše.

Za njega još uvijek nema mjesta u historijskim udžbenicima, škole ne nose njegovo ime, a ni ulice. Dok u njegovom Mostaru ima, recimo, mjesta za zločince Juru Francetića i Rafaela Bobana, razne tabornike i kreatore NDH-zijske verzije “rasnih zakona”, za Husagu, naravno – nema!

Ali, historija će pamtiti smjeli potez tog uglednog intelektualca, političara, i, što bi Mostarci rekli, tabijasusa, koji se, kako ističe historičar Alen Zečević, upustio u ono što je do tada bilo nezamislivo: pozivajući se upravo na tekovine ZAVNOBiH-a, Ćišić je zahtijevao da se u Ustavu nove Jugoslavije “prizna i odgovarajućim simbolom u grbu buduće države predstavi nacionalnost bosanskohercegovačkih muslimana, odnosno Bošnjaka”. Smatrao je da su “Bošnjaci ravnopravni sa Srbima, Hrvatima, Slovencima, Makedoncima i Crnogorcima i da su šesta jugoslovenska nacija”.

Iako se borio za šestu baklju, Husaga nije bio borac za stvar bosanskohercegovačkih muslimana, već Bosne i Bošnjaka uopće.

“Ćišić je odgovorno pristupio rasvjetljavanju “paradoksa” o Bosni i Bošnjacima. Naime, zemlja i država Bosna ima tisućljetnu tradiciju i spomen, a u 20. stoljeću u interpretacijama srpskih i hrvatskih nacionalista tvrdi se da “ne postoji bosanski narod”, “bosanska povijest” ili da “Bosna nema svoj narod i pravo na suverenost”. Ovo Ćišić nije mogao prihvatiti i reagirao je 5. decembra 1945. godine protiv neprincipijelnosti Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u pogledu bosanske nacionalne sadržine, te je Ministarstvu za konstituantu podnio predstavku u kojoj je zahtijevao da se bosanski narod u grbu buduće savezne države predstavi jasno i prepoznatljivo šestom bakljom”, kazao je autoru ovih redaka prof. dr. Senadin Lavić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Ako izgubimo Bosnu, nema ni nas
Rahmetli akademik Muhamed Filipović govorio je, također, da se Husaga Ćišić, prije svega, borio za Bosnu.

“To je ono što danas nedostaje. Danas se političari bore za nekakve nacionalne interese, pozicije, solucije, saveze… Ono što je za Bosnu važno jeste da budemo mi za Bosnu i Hercegovinu, a to je za nas Bošnjake krucijalno. Ako izgubimo Bosnu, nema onda ni nas”, kazao je rahmetli Filipović u deokumentarcu Televizije Sarajevo autorice Selme Tahirović iz 2019. godine.

Takva njegova poruka je svojevrsni testament Bosancima i Hercegovcima.

Kompletan tekst je na linku

(radiosarajevo.ba)