Obnoviteljski sabor ključni je trenutak u historiji Islamske zajednice u BiH

Obnoviteljski sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1993. godine značajan je događaj koji je uspostavio kontinuitet i autonomiju Islamske zajednice (IZ) u uslovima Agresije i raspada SFR Jugoslavije.

Sjednica Obnoviteljskog sabora održana je 28. aprila 1993. u Sarajevu, u vrijeme najintenzivnijih sukoba u ratu u Bosni i Hercegovini (1992–1995) i opsade Sarajeva. Raspad SFR Jugoslavije 1991. godine doveo je do kolapsa strukture Islamske zajednice, koja je do tada funkcionirala kao centralizirana vjerska organizacija za muslimane u Jugoslaviji, sa sjedištem u Sarajevu. Agresija na BiH, koju su vodile snage JNA, VRS i paravojne formacije, dodatno je otežala rad IZ, jer su mnoge njene institucije (medrese, džamije, vakufi) bile uništene, a vjerski službenici raseljeni ili ubijeni.

U ovim uslovima, Obnoviteljski sabor imao je dva ključna cilja:

Uspostavljanje autonomije IZ u BiH jer je raspad Jugoslavije zahtijevao redefiniranje organizacione strukture IZ, koja je sada morala djelovati isključivo u okviru BiH i dijaspore;

te očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta Bošnjaka – IZ je postala ključna institucija za mobilizaciju i duhovnu podršku muslimanskog stanovništva, posebno u kontekstu sistematskog etničkog čišćenja kojem su Bošnjaci bili izloženi.

Sabor je rezultirao donošenjem Ustavne odluke, privremenog dokumenta, koji je regulirao organizaciju IZ u ratnim uvjetima. Odluka je bila most do usvajanja punopravnog Ustava IZ 1997. godine, koji je formalizirao autonomiju i modernizirao strukturu zajednice.

Obnoviteljski sabor nije bio samo vjerski, već i duboko politički događaj. Rat u BiH bio je ne samo teritorijalni sukob, već i borba za identitet i opstanak Bošnjaka kao naroda. U tom kontekstu, IZ je preuzela ulogu koja je nadilazila tradicionalne vjerske funkcije, postavši stup nacionalnog jedinstva.

Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH i lider Stranke demokratske akcije (SDA), imao je značajan utjecaj na sabor. Kao istaknuti intelektualac i autor „Islamske deklaracije“, Izetbegović je afirmisao ideju da islam igra ključnu ulogu u definiranju bošnjačkog identiteta, ali u okviru sekularne države. Njegova podrška saboru bila je ključna za legitimitet odluka donesenih u ratnim uvjetima.

Mustafa Cerić, koji je 1993. izabran za reisul-ulemu, postao je simbol obnove IZ Cerić, obrazovan na Al-Azharu i u Chicagu, donio je modernu viziju IZ, ali i snažan nacionalni angažman. Njegovo vođstvo tokom rata učvrstilo je IZ kao instituciju koja ne samo pruža duhovnu, već i humanitarnu i političku podršku Bošnjacima.

Obnoviteljski sabor bio je usko povezan s Prvim bošnjačkim saborom (27–28. septembra 1993.), na kojem je službeno usvojeno nacionalno ime „Bošnjak“ umjesto „Musliman“. Ovaj identitetski pomak bio je ključan za razgraničenje bošnjačkog nacionalnog identiteta od jugoslavenskog konteksta i jačanje kohezije unutar zajednice. IZ je igrala središnju ulogu u promicanju ovog identiteta, posebno kroz obrazovne i kulturne aktivnosti.

Obnoviteljski sabor postavio je temelje za modernu IZ u BiH, koja je danas jedna od najorganiziranijih vjerskih zajednica u regiji. Ustavna odluka omogućila je prilagodbu ratnim uvjetima, dok je izbor Mustafe Cerića označio početak reformi unutar IZ, uključujući internacionalizaciju njenog djelovanja (npr. kroz dijasporu i saradnju s islamskim organizacijama u Turskoj, Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama).

U svakom slučaju, bio je to ključni trenutak u historiji Islamske zajednice u BiH, omogućivši institucionalnu obnovu i konsolidaciju bošnjačkog identiteta usred rata.

(Bosna.hr)