Arhitektica Elmedina Imamović istražuje sakralnu arhitekturu i njenu simboliku
Sakralna arhitektura vjerojatno nudi najduži kontinuitet uvida u izraz čovjekove potrebe da prostor ispuni svetim smislom. Takvim temama se u svom istraživačkom radu bavila arhitektica Elmedina Imamović, koja je ove godine i nagrađena posebnim priznanjem Collegium artisticuma.
Od stećaka i srednjevjekovnih crkava do osmanskih džamija i manastira, sve to se ovdje oblikovalo kamenom i prostorom, pošto bi bosanski čovjek usmjerio pogled ka nebu.
Na tom reljefnom tlu arhitektica Elmedina Imamović otvara dijalog između arhitekture, arheologije i duhovnosti – između skoro zaboravljenog Daorsona i živog monaškog nasljeđa manastira Žitomislići.
“Prvo sjeme koje se desilo vezano za odabir lokacije je bio manastir Žitomislići u blizini Mostara, koji je jedan od značajnijih manastira za pravoslavlje na ovom lokalitetu. Datira iz 16. stoljeća i ima nevjerovatne sakralnu umjetnost, odnosno ikonoslikarstvo. Na svojim putovanjima, nekim spletom okolnosti, došla sam do samog lokaliteta i onda me on dalje usmjerio na drugi lokalitet, I tako sam došla do Daorsona, koji ima nevjerovatan historijski, geografski, arheološki i arhitektonski značaj. Samim dolaskom na lokaciju osjetila sam jednu nevjerovatnu energiju”, prisjeća se Imamović.
Na izložbi „Collegium Artisticum 2025“ njen magistarski rad pod nazivom „Kompleks pravoslavnog manastira: Materijalizacija duhovnosti čovjeka kroz iskonsku formu“ dobio je specijalno priznanje u kategoriji studentskog rada.
“Došla sam do zapisa, među ostalim, i do zapisa koji govori o procesu monaštva, pravoslavne dogme i potrebi za izolacijom iz ovog svijeta”, priča ona.
“U Bosni i Hercegovini imamo prednost da se međusobno poznajemo, da poznajemo različite kulturne, civilizacijske i religijske tradicije i to je nešto što je izazov i studentima, a i njihovim mentorima”, ističe Adnan Pašić, predsjednik Asocijacije arhitekata u Bosni i Hercegovini.
U kapitalističkom vremenu nekvalitetnih materijala zarad brzih zgrada, rad autorice podsjeća da arhitektura može biti čin kontemplacije, traganja i poštovanja. Između megalita i freski, simboličkog i osjetilnog, ovaj rad vraća svetost prostoru, ali i prostor čovjeku.
federalna.ba
