Osječenica je planina koja se nalazi u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i pripada zapadno-bosanskom planinskom nizu (klekovačko-grmečka) grupa. Omeđena je kanjonima rijeke Une i njene pritoke Unca, a s drugih strana krškim poljima: Medeno, Bjelajsko i Petrovačko polje. Najjužniji greben dotiče Drvarsku kotlinu, kod Vrtoča.
Susjedne planine su joj Klekovača (od koje je odvaja planinski prijevoj Oštrelj) i Grmeč sa sjeverne strane, iza Petrovačkog polja. Prema jugozapadu preko kanjona Unca nalaze se Bobbara, Vučjak i Sjenica, a preko Une masiv Ličke Plješivice (Plješevice).
Reljef
Osječenica je visoka 1795 metara i spada u srednje visoke planine. Njen planinski masiv dug je 30 km, od prevoja Oštrelj do uzvišenja Čava iznad Kulen Vakufa. Tjeme planine Osječenice strši iznad pojasa šuma (uglavnom bukva i grab) i odsječeno je pa od toga dolazi i naziv ove planine – Osječenica. Na vrhu je uska, nekoliko stotina metara duga zaravan sa čijih se strana spuštaju kamene litice. To je razlog što mještani iz okoline sam vrh nazivaju Kamen, sa kojeg se pruža izvrstan i širok vidik na sve strane.
Klima
Klima je izrazito planinska koju obilježavaju kratka i svježa ljeta i duge, hladne i snijegom bogate zime. U pogledu godišnje količine padavina ovo područje se nalazi pod jakim utjecajem strujanja s mora, te godišnja količina padavina ukazuje na vlažnu klimu. Klima sa svojim elementima (temperatura, vlaga, svjetlost, vjetar) ima u odnosu na druge faktore presudan značaj u pedogenezi i formiranju biljnih asocijacija.
Vode
S njene zapadne strane se nalazi kanjon rijeke Une, koja, dolazeći iz Hrvatske, u dodiru sa Osječenicom kod Martin Broda gradi atraktivne slapove. Isto se ponavlja i u odlasku, nekoliko kilometara iza Kulen Vakufa, gdje Una gradi slapove, među kojima i poznati Štrbački buk.
S južne strane je Unac, duboko ukopan u kamenito tlo pa njegovo korito ima osobine klisure. Izvori vode na planini su rijetki. Nalaze se skoro u ravni Petrovačkog polja (npr. izvor Gorana), u selima Kolunić, Medeno Polje, Bjelaj i Prkosi. Na višim dijelovima planine, od strane kanjona rijeke Unac, najbliži izvor vode je ozidani Ajzer bunar koji vodu skuplja cijeđenjem površinskih voda.
Na najnižim i najtoplijim položajima rastu hrastove šume, iznad čega pretežnu sastojine jele i bukve, koje na još većim visinama prelaze u formaciju bukve kao grma.
Na osnovu tipoloških i pedoloških karakteristika, može se konstatirati da se radi o području na kome preovladavaju mješovite šume koje su u pravilu stabilnije i otpornije na biotičke i abiotičke faktore.
Međutim, na području Osječenice zabilježeno je masovno sušenje jele, koja je na ovom području gradila stabilne šumske zajednice, najčešće s bukvom i smrekom. Ova pojava rezultat je loše higijene šuma, masovne pojave parazitske nametnice – imele jele, grešaka u privredi šuma u prošlosti i nekoliko posljednjih godina učestale suše. Posljednji u lancu ovih agenasa bili su štetni insekti, koji su na oslabljenim biljkama prešli kritični prag brojnosti populacije i uzrokovali masovno sušenje stabala.
Vrijedno je istaći cvijet runolist. Danas je rijedak jer ga mnogo beru nesavjesni posjetioci.
(Mostarski.ba, dinarskogorje.com)
