Prenj je planinski masiv u Hercegovini sa mnogim vrhovima, od kojih je najviši Zelena glava 2115 metara nadmorske visine.
Smješten je u centralnom dijelu Dinarida. Okružuju ga jezera (prirodna i vještačka): Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac, kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka.
Prenj započinje pored Glavatičeva (na Neretvi, uzvodno od Konjica), a proteže se sve do Bijelog polja kod Mostara. Okružuju ga planine Visočica s istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež s juga i Crvanj s jugoistoka.
U podnožju Prenja smještena su 3 grada: Konjic, Jablanica i Mostar, kao i brojna sela.
Jedna od pretpostavki je da je Prenj svoje današnje ime dobio po Perunu, bogu gromovniku starih Slavena. Latinski naziv Prenja je Mons Daversus.
Na klimatske osobine Prenja utiču blizina mora, reljef i nadmorska visina. Do južnih strana planine dopiru uticaji izmjenjene mediteranske klime, koja prodire uz dolinu rijeke Neretve skoro sve do Konjica. Nadmorska visina znatno utiče na klimatske osobine planine.
Na Prenju se prema visini, izdvajaju tri reljefna sprata: niski dolinski, srednji kraški i visoki glacijalni. Ovi se spratovi razlikuju u pogledu klimatskih osobina a naročito temperaturnih. Planinski vrhovi sprječavaju prodiranje hladnih masa sa sjevera, iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Takvo sukobljavanje različitih vazdušnih masa izaziva česte i nagle promjene vremena. Prenj je kao kuća na vjetrometini. Ovako nagle promjene vremena bile su glavni uzrok nekoliko planinarskih nesreća. U drugoj polovini XX vijeka zabilježene su četiri.
U Prenju se uočavaju tri razna gorska dijela, od kojih svaki ima svoje zasebne morfološke značajke. Prvi dio sačinjavaju duboke doline sa riječnim koritima i njihovi pristranci, koje možemo zajedničkim putem označiti kao predgorje Prenja; drugi dio iznad ovoga je visoravan Prenja i napokon treći dio je sam gorski greben sa velikim brojem vrhova preko 2000 m. nv.
Predgorje čine predjeli u visini od 180 m do 1500 m. i ima karakteristike alpskih predjela. Razlog je u geološkom sastavu tih dijelova, koji su izrađeni od naslaga iz perioda trijasa, sa obilnim vrelima, bujnom vegetacijom i florom. Do visine od 1000 m je bujna bjelogorična šumom u kojoj prevladava bukva. Iznad ove zone do visine od 1200 m pretežno raste bor, kojeg narod ovog podneblja zove smrč. Predgorje je najjače razvijeno na sjevernoj strani, a donekle na istočnoj i zapadnoj, dok jedino na jugu ima osobine krša.
Drugi dio Prenja je visoravan koja se uzdiže do 1400 m, podijeljena u zapadni i istočni dio. Zapadni dio je cjelovita visinska ploča, okružena na istoku kanjonom Bijele, a na zapadu kanjonom Neretve. Ova velika kamenita visoravan nosi ime Glogovo, pa je u pretežnom dijelu gola i krševita sa nešto košanica i obradive zemlje.
Treći i najviši dio Prenja, koji se uzdiže do iznad visine od 2000 m je njegov gorski greben, koji se pruža smjerom SZ—JI u dužinu od oko 15 km. Smješten je gotovo u sredini između zapadne i istočne visoravni. Centralni greben sastavljen je od oštrih oblika, sa tipičnim karakteristikama dinarskog sistema.
Različiti su podaci o visinama prenjskih vrhova. Zbog toga je različit i podatak o broju vrhova preko 2000 m. – deset ili jedanaest.
Vrhovi iznad 2000 metara na Prenju su: Zelena Glava 2155 metara, Lupoglav 2102 m., Otiš 2097 m., Vjetreno brdo ili Erać 2082 m., Herač, ponegdje i Herać 2042 m., Osobac 2024 m., Vidina Kapa 2032 m., Ovča 2021 m., Botini 2015 m. Velika Kapa 2004 m., Kerać 2019 metara nadmorske visine.
Ostali vrhovi su Cvitina 1991 metar nadmorske visine, Kruna 1914 m., Velika motika 1832 m., Taraš 1742 metara.
Uprkos velikoj količini padavina, zbog geološke građe Prenja, površinski vodeni tokovi su vrlo rijetki. Oko masiva Prenja i na njegovim padinama nalaze se rijeke: Neretva, Konjička Bijela, Mostarska Bijela, Jablanička Bijela, Idbar, Šanica. U srednjem spratu kraškog reljefa u vrtači ispod Otiša, nalazi se malo jezerce, koje dobiva vodu iz izvora Jezero na obali. U Tisovici su Gornje i Donje jezero, koja su više lokve, koje se obrazuju u jesen prilikom maksimuma padavina i u proljeće prilikom topljenja snijega.
Planinu Prenj nazivaju “hercegovačkim Himalajima” zbog njenih zadivljujućih pogleda i jedinstvenosti divljeg života.
Ovaj veličanstveni planinski lanac nudi i neke od najspektakularnijih pogleda u Evropi kao i brojne aktivnosti na otvorenom u kojima posjetioci mogu uživati.
(Mostarski.ba, VisitBiH, Grad Konjic, Welcome to Konjic)
