Papa Lav XIV u Turskoj: Trenutak moralne diplomatije u epohi tvrde moći

Putovanje pape Lava XIV u Tursku postalo je više od vijesti. Ono se već sada tumači kao trenutak koji bi mogao odrediti nove pravce međunarodne politike, međureligijskih odnosa i geopolitičkih preslagivanja u Istočnom Mediteranu. Rijetko koji događaj današnje diplomatije uspije spojiti historiju, simboliku i realpolitiku u jednu gestu – ova posjeta to čini spontano, gotovo prirodno.

Već sami izvještaji medija i službena obraćanja Svete Stolice jasno sugeriraju: Papa Lav XIV nije otputovao u Tursku samo da bi ispoštovao protokol. Otišao je da bi obnovio ideju susreta na prostoru gdje se dvije civilizacije gledaju u oči već hiljadama godina, često kao rivali, ponekad kao partneri, ali uvijek s osjećajem da su upućeni jedni na druge, piše Odgovor.ba.

Granica koja nije granica
Turska nije samo država. To je geografska metafora – prostor između Evrope i Azije, između prošlosti i budućnosti, između religija koje dijele više nego što žele priznati. Zbog toga se upravo u Ankari i Istanbulu najjasnije vide pukotine globalnog poretka, ali i mogućnost njihove obnove.

Papa Lav XIV otvorio je svoje putovanje porukom koja zvuči jednostavno, ali nosi historijski naboj: “Dijalog nije luksuz nego nužnost.” U trenutku dok ratovi u Evropi i na Bliskom Istoku razaraju živote i granice, dok se religija ponovo zloupotrebljava kao ideološko oružje, ova izjava dobija težinu političkog stava.

Turska, kao država koja razgovara i sa Rusijom i sa NATO-om, i sa Izraelom i sa arapskim svijetom, postaje idealna pozornica za papinsku misiju koja želi definirati novu formu moralne diplomatije.

Susret koji nadilazi politiku
Susreti pape s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom i državnim vrhom ostali su dijelom iza zatvorenih vrata, ali je poznato da su razgovori bili fokusirani na tri tematska luka: mir, migracije i vjerske zajednice.

Papa je naglasio da je Turska “ključni akter u svakom ozbiljnom mirovnom naporu u regiji”, a pitanje religijskih sloboda, kršćanskih zajednica i univerzalnih ljudskih prava postavio je u kontekst “civilizacije susreta”, fraze koja je već postala zaštitni znak njegovog pontifikata.

Turska je odgovorila otvorenim tonom, ističući važnost zajedničkog humanitarnog djelovanja i spremnost na dijalog. Ipak, stvarna težina ovih poruka leži negdje drugdje: u činjenici da Vatikan prepoznaje Ankaru kao poziciju od koje zavise mnogi procesi – od ukrajinskog rata do budućnosti palestinskog pitanja, od migracijskih ruta do odnosa između Zapada i muslimanskog svijeta.

Ekumenski dijalog s patrijarhom Vartolomejem
Dok je Ankara predstavljala političku dimenziju posjete, Istanbul je otkrio njezin duhovni dio. Papa Lav XIV stajao je u gradu koji je nekada bio središte kršćanske civilizacije, a danas predstavlja jedan od najživljih kulturnih mozaika svijeta.

U srcu ovog grada odigrao se ključni trenutak putovanja – susret pape Lava XIV i ekumenskog patrijarha Bartolomeja, upriličen i kao dio zajedničkog hodočašća kojim dvojica poglavara obilježavaju 1700. godišnjicu Nikejskog sabora. Ovaj jubilej, koji je okupio i druge crkvene lidere i predstavnike svjetskih kršćanskih zajednica, dao je susretu dodatnu historijsku dubinu, pretvarajući ga u događaj koji spaja najranije temelje hrišćanstva sa savremenim izazovima Crkve.

Njihov razgovor dobio je novu dimenziju u vremenu globalne nesigurnosti: dva duhovna lidera naglasila su da se jedinstvo ne mjeri dogmatskim formulama, već sposobnošću zajedničkog svjedočenja pred ranjivim svijetom. Zajednički su poručili da “kršćanstvo ne može biti zatočenik prošlih rana” i pozvali na “bratstvo kao polazište za novi civilizacijski kompas”.

U svakom govoru tokom ovog putovanja Papa Lav XIV naglasio je istu stvar: vjera je poziv na mir, a ne izgovor za sukob. Oštro je kritizirao “instrumentalizaciju religije u političke svrhe” i upozorio da se ratovi danas vode ne samo oružjem nego i narativima.

Govoreći o Bliskom istoku, Ukrajini i drugim ratnim zonama, Papa je odbacio logiku da se mir može izgraditi silom. To je retorika koja u Ankari odjekuje posebno snažno – jer Turska se nalazi u jednoj od najzamršenijih geopolitičkih čvorišta našeg vremena.

Turska i Liban: Dva poglavlja iste priče
Zvanični dokumenti Svete Stolice pokazuju da posjeta Turskoj nije izoliran čin. U istom putovanju Papa šalje poruke Libanu, državi koja decenijama nosi teret sektaških napetosti i egzistencijalnih političkih kriza. Ova posjeta dvjema destinacijama nije slučajna.

Turska i Liban, premda vrlo različiti, predstavljaju dvije strane istočnog Sredozemlja: jednu snažnu, ambicioznu i geopolitički aktivnu; drugu slomljenu i ranjivu, ali duboko simboličnu. Time Papa šalje poruku da stabilnost regiona nije moguća bez suočavanja s oba njegova lica – političkim i humanitarnim.

Grčka javnost posjetu posmatra kroz prizmu dugih i često napetih odnosa s Turskom, naglašavajući da je ovo putovanje “poziv na novi početak” i signal da Vatikan želi igrati aktivniju ulogu u stabilizaciji istočnog Mediterana.

Turski mediji, s druge strane, stavljaju naglasak na ekonomske, kulturne i humanitarne dimenzije posjete, promovirajući sliku Turske kao zemlje koja može razgovarati s cijelim svijetom — od Washingtona do Moskve, od Rima do Teherana.

Posjeta pape Lava XIV Turskoj nije protokolarni čin nego prijelomni trenutak. To je povratak ideji da se mostovi moraju graditi i onda kada njihov smisao dovode u pitanje oni koji profitiraju od podjela. To je pokušaj da se u epohi zidova osmisli nova arhitektura susreta. I to je podsjetnik da u vremenima kada se globalni poredak ponovo crta, moralni glas nije slabiji od političkog — ponekad je jedini koji svijet još čuje.

Ovo također izgleda kao početak nove faze vatikanske geopolitike: diplomatije koja ne zavisi od moći, nego od autoriteta; koja ne računa na pritisak, nego na uvjeravanje; i koja pokušava obnoviti ono što politika često zanemari — uvjerenje da je dijalog još uvijek moguć. Jer svaka promjena počinje jednim mostom — a Papa je upravo sagradio jedan od najvažnijih.

(Mostarski.ba)